UZP prema BiH je postojao bez obzira što Stanišić i Simatović za to nisu proglašeni krivim

Pretresno vijeće je napomenulo da su Stanišić i Simatović optuženi da su učestvovali u UZP-u.

"U optužnici se tvrdi da su optuženi učestvovali u UZP-u time što su osiguravali kanale veze među ključnim učesnicima UZP-a u Beogradu i na lokalnom nivou, kao i time što su rukovodili i organizovali formiranje, finansiranje, obuku, logističku podršku i druge značajne pomoći ili podrške različitim srpskim snagama, uključujući specijalne jedinice SDB-a, koje su učestvovale u činjenju opisanih zločina", naglasili su.

Potom su istakli da se "nisu uvjerili da su optuženi takvim postupanjem doprinijeli ostvarivanju zajedničke zločinačke svrhe".

"U vezi sa srpskim snagama u Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina, kao što se objašnjava u presudi, Pretresno vijeće konstatuje da su obojica optuženih u prvoj polovini 1991. bili uključeni u osiguravanje nekog oblika pomoći lokalnim sigurnosnim strukturama, uključujući pomoć u obučavanju pripadnika policije Krajine, Teritorijalne odbrane Krajine i drugih dobrovoljaca u kampu u Golubiću, a kasnije i u Kninskoj tvrđavi. Međutim, tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je zajednička zločinačka svrha postojala prije augusta 1991. Shodno tome, Pretresno vijeće se nije uvjerilo da su optuženi takvim postupanjem doprinijeli ostvarivanju zajedničke zločinačke svrhe", ocijenili su i dodali da su ovo zaključili i u vezi s njihovim eventualnim doprinosom u Srpskoj autonomnoj oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem.

Konstatovali su da Stanišić i Simatović nisu pomagali Radovanu Karadžiću, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.

"Što se tiče srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, Pretresno vijeće smatra da je Stanišić često bio u kontaktu s Radovanom Karadžićem prije i poslije formiranja Republike bosanskih Srba. Međutim, nema dovoljno pouzdanih dokaza koji bi van razumne sumnje pokazivali prirodu i vrstu eventualne konkretne pomoći koju su optuženi pružali Karadžiću ili drugim navodnim učesnicima UZP-a, a u vezi s uspostavljanjem odvojenih srpskih policijskih i vojnih struktura u Bosni i Hercegovini", naglasili su.

Arkanova Srpska dobrovoljačka garda, Škorpioni, Frenkijevci i Crvene beretke

Utvrdili su da nije dokazano da su rukovodili i organizovali formiranje, finansiranje, obuku, logističku podršku i druge značajne pomoći ili podršku paravojnim jedinicama, među kojima su Srpska dobrovoljačka garda na čelu za zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom i Škorpioni.

Utvrdili su da su optuženi imali ovlasti nad jedinicama poznatim kao Frenkijevci i Crvene beretke, koji su činili zločine i u Bosanskom Šamcu.

"Pretresno vijeće konstatuje da su u martu 1992. pripadnici Jedinice obučili grupu od približno 18 muškaraca iz Bosanskog Šamca. U ovom periodu obučena je, a kasnije integrisana u Jedinicu, još jedna grupa, koja je uključivala bivše pripadnike specijalne policije Srećka Radovanovića, zvanog Debeli, i Slobodana Miljkovića, zvanog Lugar (...) Konstatuje se da su 11. aprila 1992. pripadnici Jedinice, među kojima su bili Debeli, Lugar i Dragan Đorđević zvani Crni, iz Pajzoša doletjeli vojnim helikopterima iz jednog sela u blizini Bosanskog Šamca. Ovim pripadnicima jedinice i drugim pridružila se grupa mještana iz Bosanskog Šamca. Po dolasku, ova grupa je prepotčinjena Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) i dobijala je naređenja od lokalnog komandanta", naveli su.

Međutim, konstatovali su da nije dokazano da su Stanišić i Simatović "izdavali instrukcije i pružali podršku tokom vršenja tih krivičnih djela". Smatraju da su "obučavanjem i raspoređivnajem pripadnika Jedinice i lokalnih Srba iz bosanskog Šamca, kako bi učestvovali u preuzimanju vlasti u općini, osigurali praktičnu pomoć, što je imalo znatnog utjecaja na izvršenje krivičnih djela u Bosanskom Šamcu".

"Iz razloga objašnjenih u presudi, tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo da su optuženi, osim u vezi s Bosanskim Šamcem, korištenjem jedinica za posebne namjene SDB-a doprinijeli i osigurali praktičnu pomoć u izvršenju krivičnih djela za koja se terete u optužnici", zaključili su.

"Znali su za namjere UZP-a, ali nije dokazano da su u njemu učestvovali"

Potcrtali su da su Stanišić i Simatović, kako su naveli u Pretresnom vijeću, znali da su učesnici UZP-a dijelili namjeru da se s velikih područja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj prisilno i trajno ukloni većina nesrpskog stanovništva.

Ponovili su da nije dokazano da su učestovali u UZP-u.

"Pretresno vijeće nije utvrdilo da je jedini razumni zaključak na osnovu dokaza taj da su Stanišić i Simatović dijelili namjeru da doprinesu ostvarenju zajedničke zločinačke svrhe. Shodno tome, iz razloga obrazloženih u presudi, tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo da su optuženi učestvovali u UZP-u", naglasili su.

Kako su istakli, oni su krivično odgovorni za pomaganje i podržavanje izvršenja krivičnih djela u Bosanskom Šamcu, ali nisu odgovorni za planiranje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje bilo kojeg drugog krivičnog djela iz optužnice.

Podsjećamo, bivši rukovodeći kadrovi srbijanskog SDB-a Stanišić i Simatović su jučer nepravosnažno osuđeni na po 12 godina zatvora. Protiv njih je optužnica podignuta prije 18 godina, a prvo suđenje im je počelo 2013. godine, kada su oslobođeni po svim tačkama optužnice. U decembru 2015. Žalbeno vijeće MKSJ je ukinulo oslobađajuću presudu i zatražilo novo suđenje.