Već pet godina putnički vozovi zaobilaze Tuzlu: Nadležni su prekinuli tradiciju koju nije urušila ni agresija na BiH
Prvi putnički voz u Tuzlu je došao davnog 29. aprila 1886. godine. Vozovi su uglavnom saobraćali i za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine. U to vrijeme, većini građana su bili jedini način komunikacije za poslovne, obrazovne i humanitarne potrebe.
Vozovi su prolazili i za vrijeme ratova
Historičar i predstavnik neformalne grupe "Prijatelji željeznice" Semir Hadžimusić u razgovoru za Klix.ba kaže da u historiji Bosne i Hercegovine nije zabilježen duži prekid odvijanja putničkog željezničkog saobraćaja na većem području sjeveroistočne Bosne, kao što je slučaj od 14. decembra 2019. godine do danas.
"I pored ne baš ohrabrujućeg stanja koje prevladava u željezničkom saobraćaju u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija, niko nije mislio da će prekid putničkog željezničkog saobraćaja u Tuzli trajati čak pet godina. Postojali su razni izgovori poput pandemije, migranata, nedostatka adekvatnih vagona, lokomotiva i elektrifikacija. Ali, pored svih izgovora i izazova, putnički voz saobraća od Doboja do Petrova i tako zaobilazi Tuzlanski kanton. Doduše, radi se o putničkom vozu Željeznica RS, dok su Željeznice FBiH putnike iz Tuzlanskog kantona napustile još u decembru 2012., kada su ukinule voz Tuzla-Brčko-Tuzla", ističe Hadžimusić.
I pored brojnih apela i inicijativa "Prijatelja željeznice", podržanih od pojedinih skupštinskih zastupnika na kantonalnom i entitetskom nivou, pa dijelom i od Vlade TK, naš sagovornik kaže da u proteklih pet godina nikako nisu uspjeli potaknuti na saradnju Željeznice FBiH.
"Dakle, Željeznice FBiH za pet godina nisu uspjele da se dogovore sa Željeznicama RS, kako bi putnički voz iz Doboja i Petrova ponovo produžio do Tuzle, niti su pronašle drugo rješenje, kao što je organizacija vlastitog putničkog željezničkog prijevoza na Tuzlanskom kantonu (putnički voz Dobošnica-Tuzla-Dobošnica, Tuzla-Živinice-Banovići, Tuzla-Kalesija, Tuzla-Srebrenik i slično). Također, nije rađena sanacija, niti je započela elektrifikacija, nije nabavljen nijedan putnički vagon, a o dizel-motornim garniturama da i ne govorimo", navodi Hadžimusić.
Ignorantski odnos
On ističe da su Željeznice FBiH u proteklih pet godina pa i više, izgledale nezainteresirano za bilo kakav dogovor, plan i aktivnost koji bi vodili ka rješenju problema. Kako kaže, praktično nije poduzeto ništa i tu nema opravdanja.
"Treba istaći da se sve ovo vrijeme, na prugama Tuzlanskog kantona, u kontinuitetu odvija intenzivan teretni željeznički saobraćaj, da privreda Tuzlanskog kantona velikim dijelom finansira željeznice, čiji građani pri tome samo mogu slušati buku teretnih vozova i zamišljati one putničke", dodaje Hadžimusić.
Interes za putnički željeznički saobraćaj je veliki jer je riječ o najmnogoljudnijem kantonu u Federaciji BiH, a naš sagovornik je uvjerenja da bi on bio znatno veći kada bi postao od interesa vlasti i željeznice.
"Željeznički saobraćaj treba postaviti kao servis građana, što znači red vožnje prilagođen potrebama putnika, a ne kao što je to bio slučaj posljednjih 20 godina, kada je prvi jutarnji voz u Tuzlu dolazio iza devet sati. Također, vozovi bi trebali biti redovno održavani i čišćeni, a usluga željeznica savremenija i pristupačnija putnicima", smatra Hadžimusić.
Zemlje Evrope i svijeta svake godine obnavljaju postojeće i grade nove pruge, što pokušava i region, jer je željeznički saobraćaj ekološki prihvatljiviji, sigurniji, udobniji, jeftiniji, a često i brži vid prijevoza.
"Jedino uprave željeznice i nadležna vlast za saobraćaj u Bosni i Hercegovini 30 godina to zanemaruje i daje nesrazmjernu prednost drumskom saobraćaju, gužvama na cestama i zagađenom zraku. Ipak, nadamo se da će doći bolji dani, da željeznica u Tuzli neće biti slijepo crijevo u Bosni i Hercegovini, a željeznica BiH slijepo crijevo u regiji i svijetu", zaključio je Hadžimusić.
