Vikend prođe, al' provociranje žrtava Handkeom s obje strane Drine nikad
Peter Handke je književnik koji je iz njemu poznatih razloga decenijama zaluđen Srbijom, srpskim narodom, historijom, a kroz svoja djela je naglašavao viktimizacijsku ulogu Srbije. Duže od dvije decenije je pisao i aktivno pratio historiju srpskog naroda i srbijanske politike u Srbiji, ali i u Bosni i Hercegovini.
U Slobodanu Miloševiću nije vidio zlo te ga je branio, srpske zločine je nijekao, a onda rado dolazio i obilazio mjesta najmonstruoznijih zločina.
Oni koji su pravdali Nobelovu nagradu ovom piscu prošle godine kao jedan od argumenata su koristili razdvajanje književnog stvaralaštva i moralne dimenzije Handkea. Pa se izvlači zaključak da možete biti maksimalno nemoralni, glorificirati zločine, ali ako ste dobar pisac, neko će vam sve to oprostiti.
A oprostiti ni Nobelovu nagradu niti posipanje soli na bolne rane ne mogu žrtve zločina koje slavi i opravdava Handke. A njega su raširenih ruku sa setom priznanja u petak dočekali u Banjoj Luci. Čak su mu i spomenik napravili. Cijela parada je krunisana u Višegradu pod palicom Emira Kusturice, i to da simbolika bude veća, u gradu u kojem su počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina nad Bošnjacima. Upravo tu je Handke dobio kojekakve izrežirane nagrade prije nego se zaputio preko Drine.
I kolike su šanse da je Handke u Republici Srpskoj dočekan uz najviše počasti zbog svoje književnosti, a ne zbog čiste provokacije uzdizanjem čovjeka koji je postao jedan od simbola negiranja i genocida i zločina.
Turneja je nastavljena jučer u Beogradu, gdje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić Handkea odlikovao jednim od najvećih državnih priznanja - Karađorđevom zvijezdom prvog stepena. Nagrada je to Handkeu za cjelokupni tzv. srpski ciklus provučen kroz dvije decenije pisanja i inspiracije Srbijom.
Trodnevna predstava u vidu glorifikacije književnika koji je opčinjen zločinom je prošla, ali ostaje bolna potvrda da negiranje i slavljenje zločina još uvijek živi duboko urezano. A parodija je još veća jer je širom Evrope baš jučer obilježen Dan pobjede nad fašizmom. I šta danas predstavljaju takve ceremonije kada stihijsko glorificiranje onih koji slave negatore zločina, negatore jedne fašisticke politike još uvijek bivstvuju i dobijaju spomenike.
Handke je u Višegradu boravio nedugo nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, tačnije 1998. godine, a odsjeo je u hotelu Vilina Vlas, zloglasnom mjestu koje je tokom rata u BiH postalo simbol etničkog čišćenja, zlostavljanja i ubistava koja su se dešavala u ovom objektu.
Vilina Vlas je objekat gdje je nakon višednevne torture strijeljano 16 osoba bošnjačke nacionalnosti. Pripadnici srpske paravojne formacije "Osvetnici", kojom je komandovao Milan Lukić, oteli su 1992. godine 16 osoba bošnjačke nacionalnosti koje su iz sela Sjeverin autobusom krenulie na posao u Priboj.
Iako je sama dodjela Nobelove nagrade Handkeu 2019. godine predstavljala ciničnu uvredu za sve žrtve genocida, Handkeovo vraćanje na mjesto zločina 23 godine poslije, predstavlja još jednu bolnu ranu za sve žrtve genocida kako u Srebrenici tako i brojnih zločina koje je počinila Vojska RS-a.
