Vildana Šedo jedina policajka iz BiH koja je dosad učestvovala u tri mirovne misije
Šedo je već 20 godina u policijskoj uniformi i za to vrijeme je bila u tri mirovne misije. Svoja iskustva iz misija prenosila je i budućim učesnicima kao instruktorica na kursu u Centru za obuku za operacije podrške miru u Butmiru (PSOTC).
U vremenskom periodu od 2009. do 2016. godine učestvovala je u tri mirovne misije Ujedinjenih naroda (UN). Njena prva misija je bila u Liberiji (Zapadna Afrika) od decembra 2009. do januara 2012. godine. To je bila misija održavanja mira i jačanja kapaciteta lokalne policije u pružanju policijskog servisa građanima, a posebno ugroženim kategorijama.
"U toj misiji sam zajedno sa svojim timom obavljala poslove i zadatke policijskog savjetnika u operativnim poslovima i zadacima. Konkretno, radila sam kao vođa tima jedinice koja se bavila istragom krivičnih djela koja su počinjena na štetu, uglavnom, žena i djece. Radilo se o krivičnim djelima kao što su nasilje u porodici, genitalno sakaćenje žena i djevojčica, bludne radnje, silovanja i slično. Navedena krivična djela su bila ključni problemi u Liberiji kada govorimo o sigurnosti građana u jednoj državi, a posebno žena i djece. Po povratku u Bosnu i Hercegovinu (BiH) iz UN misije u Liberiji, radila sam redovne poslove i zadatke u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) do maja 2013. godine da se bih nakon toga ponovo uputila u misiju, ali ovaj put u Libiju gdje sam radila na poziciji rodnog savjetnika za policiju. U Libiji sam radila do juna 2014. godine kada je kompletno osoblje UN-a evakuisano iz države, a zbog jako loše sigurnosne situacije, na žalost UN Misija još uvijek se nije vratila u Libiju", ispričala je Vildana.
Od decembra 2014. do marta 2016. godine radila je u UN Misiji u Afganistanu na poslovima policijskog savjetnika za razvoj strategija u MUP-u Aganistana za rad policije u zajednici te istraga krivičnih djela protiv žena i djece kao i na razvoju procedura za zaštitu žena uposlenica u njihovom ministarstvu. UN misije u Libiji i Afganistanu su bile misije više političkog karaktera nego održavanje mira te su njeni zadaci bili rad na razvoju strategija, procedura i pravilnika iz određenih oblasti, dok je u Liberiji radila na direktnom savjetovanju lokalne policije i jačanju njihovih operativnih kapaciteta.
"Kada govorim o iskustvu u ovim misijama, posebno bih izdvojila misiju u Liberiji. Liberija je zemlja u kojoj su žene jako aktivne u svim sferama i općenito žele da donose promjene. Činjenica da je u toj zemlji predsjednica žena također mnogo govori. Isto tako, misija u Liberiji je bila jedina gdje sam zaista vidjela da su lokalni policajci sretni da implementiraju svaku odluku koja se donijela i bili su aktivni učesnici u predlaganju rješenja. U Libiji mi je bilo dosta lakše raditi jer su žene bile prisutne u policiji i u društvu, i nisam se morala boriti sa lokalnim kolegama za samu ideju i važnost učešća žena, kao i važnost postojanja jedne operativne policijske jedinice koja će se baviti zaštitom žena. Što se tiče Afganistana, to je zemlja koja ima specifičnu kulturu i morate uložiti puno truda da bi ste vi i vaše ideje bili prihvaćeni od lokalne vlasti i stanovništva u toj zemlji. Lično sam morala puno učiti o šerijatskom zakonu i koristiti ga tokom implementiranja ideja koje zastupa UN", istakla je Šedo.
U vrijeme kada je trebala otići u prvu misiju, 2009. godine, kao policijski službenici nisu imali formalnu pripremu, izuzev razgovora u Ministarstvu sigurnosti BiH (MS BiH).
"U mom slučaju, najviše su pomogle neformalne pripreme, gdje sam kroz razgovor sa kolegama koji su već bili u misijama, nastojala što više saznati o lokalnom stanovništvu, kulturi, klimi i načinu života u toj zemlji. To su veoma bitne stvari koje bi svako od kandidata trebao znati prije odlaska u misiju, ali, s druge strane, koliko god da čitate o njima, nikada nećete biti u potpunosti spremni za ono što tamo nađete, i u koju god misiju da odete imaćete drugačije iskustvo. Pred odlazak u preostale dvije misije bili su organizovani kursevi u Centru za obuku za operacije podrške miru u Butmiru, na kojima sam određeno vrijeme bila angažovana i kao instruktor te sam svoje iskustvo mogla prenijeti kolegama i budućim kandidatima. Mogu slobodno reći da su moje kolege i svi kandidati koji su prošli kroz taj kurs bili mnogo bolje pripremljeni i bilo im je mnogo lakše suočiti se sa promjenama i stvarima koje su ih dočekale u misiju", kazala je Vildana.
Opisujući svoje dnevne radne zadatke tokom trajanja misije ispričala je da je u misiji u Liberiji uglavnom radila kao savjetnica lokalne policije u operativnim poslovima i zadacima te obavljala funkciju šefice jedinice koja se bavila istragom zločina protiv žena i djece, poput krivičnog djela silovanje, koje je ključni problem u Liberiji. Tako je na primjer u toku 2009. i 2010. godine na sedmičnoj bazi bilo prijavljeno između 24 do 30 slučajeva silovanja.
"Moram da kažem da mi je kao ženi i policajki bilo veoma teško prihvatiti realnost života u tom dijelu svijeta, posebno slučajeve silovanja djece od članova njihove porodice ili najbližih prijatelja i komšija, s obzirom na to da kod nas ova vrsta krivičnog djela nije zastupljena u tom obimu. U misijama u Libiji i Afganistanu, nisam imala dodira s operativnim poslovima jer su to bile političke misije i uglavnom sam se bavila strategijskim planiranjem za razvoj MUP-a. U tim misijama radila sam u civilu te sam nosila i hidžab zbog svoje lične sigurnosti, kulture i običaja u navedenim državama. Nijedan dan u ovim misijama u principu nije bio isti. Radni dan u misiji u Liberiji se nikada nije završavao prije osam sati navečer, dok se u Afganistanu i u Libiji nije nikad ni završavao", dodala je.
Kada je riječ o prednostima i poteškoćama boravka u mirovnoj misiji, istakla je da je učešće u mirovnim misijama na nju veoma pozitivno utjecalo.
"Pored toga što sam usavršila svoje poznavanje engleskog jezika, smatram da sam doživjela lični rast i razvoj kao i profesionalni. Ova vrsta iskustva vas obogati na način da naučite mnogo o ljudima koji dolaze iz drugačijih sredina, kultura i koji imaju druge vrijednosti i drugačije prioritete u svojim životima. Kroz učešće u misijama radila sam u državama koje uglavnom imaju uništenu kompletnu infrastrukturu te sam zahvaljujući tome stekla neprocjenjivo iskustvo u pogledu operativnog znanja i vještina i naučila da improvizujem u situacijama gdje nema tehnike koja bi me podržala u radu, a koja je u mojoj državi dostupna i uzima se zdravo za gotovo", kazala je.
Što se tiče poteškoća, posebno je istakla da je tokom boravka u misiji potrebno mnogo truda da emotivne veze i bliskost zadržite sa porodicom i drugim bliskim ljudima.
"Odvojenost od porodice je, prema mojem mišljenju, najveća poteškoća za svakog učesniku u misiji. Pored ovoga, mogla bih reći da je život u kampu meni lično teško padao, pogotovo u Afganistanu. Spomenula bih i poteškoće nakon povratka iz misije, jer vam je potrebno bar šest mjeseci do godinu dana da počnete funkcionisati na pravi način, onako kako je bilo prije misije, kući sa porodicom, a i na poslu sa kolegama", poručila je Vildana i dodala da je u sve tri misije puno toga naučila.
"Prednosti angažmana u UN misijama ogledaju se u širenju ličnih i profesionalnih vidika, usavršavanju i motivaciji za izgradnju dalje profesionalne karijere. Učešćem u mirovnim misijama, praktično sam osposobljena ne samo za izvršavanje operativnih policijskih poslova i zadataka, već i druge vrste poslova u sklopu MUP-a", izjavila je Šedo.
Žena koja se odluči da ide u misiju, prema Vildaninim riječima, mora prije svega vjerovati u sebe i u svoje sposobnosti, jer će se od nje očekivati da u svom poslu uvijek bude na visini zadatka.
"S obzirom na moje iskustvo i iskustvo drugih žena koje su bile učesnice mirovnih misija, tvrdim da su žene veoma sposobne i da kvalitetno izvršavaju svaki zadatak koji im se povjeri. Angažman žena u mirovnim misijama je veoma bitan, posebno s operativnog aspekta, jer žene i djeca su uvijek najugroženija grupa u zatvorenim društvima i kriznim područjima te se istima mnogo lakše obratiti za pomoć i zaštitu ženi nego muškarcu u unformi. Moram ovom prilikom napomenuti da su MS BiH kao i MUP KS prepoznali važnost učešća žena policajki u mirovnim misijama te smo mi policajke iz BiH dobile priliku da apliciramo i radimo te promoviramo našu državu i svoja ministarstva u UN. U svakoj misiji se daje prednost ženama pa je ponekad u cilju zastupljenosti žena, a pogotovo u sigurnosnim agencijama gdje žena skoro da i nema, prisutna i pozitivna diskriminacija kako bi se učešće žena za početak osiguralo. U svakom slučaju, UN nastoji da u svim mirovnim misijama osigura participaciju žena kako bi bili zastupljeni i zaštićeni interesi žena koje čine veliki dio jednog društva te kako bi bile uzete u obzir njihove potrebe i očekivanja. UN pružaju jednu sasvim drugačiju atmosferu, mogućnosti i motivaciju za žene koje žele da uspiju u profesionalnoj karijeri i to je najveći razlog zbog kojeg dajem preporuku svakoj mojoj kolegici da ide u UN Mirovne misije. Moram pohvaliti i MS BiH, koje također vodi računa i implementira UN sistem kroz slanje policajki iz BiH, što nama kao pripadnicama ženskog spola i policijskim službenicama mnogo znači", poručila je.
Njene preporuke za buduće kandidate su da prije svega taj posao moraju voljeti dušom i tijelom.
"Ako vam je prioritet karijera kod kuće, porodica i prijatelji, dobro razmislite o razlozima za i protiv i budite spremni na rizik koji odsutnost nosi. Također aspekt lične sigurnosti u zemljama visokog rizika, kao što su Afganistan i Libija, ne treba biti zanemaren. Ja bih uvijek otišla ponovo, ali to je već moj lični izbor. Usavršen jezik, upoznavanje kultura, bolje shvatanje funkcionisanja sistema sigurnosti, važnosti učešća i zastupljenosti žena u agencijama sigurnosti, samo su neke od prednosti koje stječete boravkom u misiji. Ovom prilikom bih voljela istaknuti da sam jedina policajka u BiH koja je do sada učestvovala u tri mirovne misije za što na prvom mjestu moram zahvaliti MUP KS jer aktivno podržava i implementira Akcioni plan za provedbu UN Rezolucije 1325 (Žene, mir i sigurnost) zajedno sa MS BiH", riječi su policajke Vildane Šedo.