Švedska psihologinja Gunilla Jarkman Björn tvrdi da se psihičko stanje djece uveliko popravlja nakon određenih porodičnih terapija u kojim su porodice učestvovale.
“Ukoliko smo u mogućnosti vladati kompleksnošću i dinamikom porodica koje stižu iz zaraćenih zona, djecu i roditelje moramo gledati iz različitih individualnih perspektiva, čak i ako djeca otvoreno ne pokazuju psihičke probleme ili simptome", kazala je Jarkman Björn.
Blizu 45 miliona izbjeglica i raseljenih osoba u svijetu su djeca. Pred njima se posebno nalaze izazovi kada porodice mijenjaju mjesto življenja, pogotovo u smislu prilagođavanja na novo društvo i vraćanje osjećaja koherentnosti.
Porodice koje su učestvovale u istraživanju u Švedsku su došle u periodu između 1992. i 1995. godine. Psihologinja je među porodicama iz BiH, koje imaju bar jedno dijete između pet i 12 godina, istraživala način života prije dolaska u Švedsku, tokom rata i novog života u toj zemlji.
Djeca su prošla psihološku procjenu, a sa roditeljima su vođeni posebni razgovori o psihičkom zdravlju njihove djece.
Djeca su imala priliku izraziti se kroz igru u pijesku, što je psihologinja promatrala. Rezultati su poređeni sa osamdesetero švedske djece koja su prošla kroz istu psihološku procjenu. Porodične terapije snimane su kamerom i razgovori su analizirani kvalitativnom metodom.
Rezultati su pokazali da je učestalost normalne igre bila manja kod djece izbjeglica, nego kod djece iz Švedske, što pokazuje devijacije u psihološkom stanju. Rezultati su se popravljali iz terapije u terapiju.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
