Visoko školstvo kao socijalni slučaj: Gdje je nestala studentska progresivnost
Skupština Kantona Sarajevo je posljednji mjesec već drugi put jednoglasno povukla poteze kojim ispunjava sve želje studenata. Prvo su studentima koji studiraju po starom sistemu, a koji je prestao važiti još 2005. produžili rok da svoj studij mogu okončati do 2025. godine, a jučer su zbog svih problema s koronavirusom i odgađanja predavanja i ispita odobrili dodatni socijalni rok.
Ukoliko zanemarimo iskonsku potrebu da se studentima ponudi dodatna šansa zbog brojnih hendikepa usljed korone, ne može se ignorisati kako i vlast i opozicija u značajnoj mjeri obezvređuju visoko školstvo ad hoc rješenjima koja imaju sve obrise populizma. Zašto? Jer ni vlast ni opozicija ne smiju rizikovati da na pragu predizborne kampanje uđu u konfrontaciju sa studentima koji su, istina, nikad "uspavaniji" i manje proaktivniji.
A odgovorna vlast i odgovorna politika bi trebala djelovati u ime građana i u ime kvaliteta visokog obrazovanja, pa čak i ako to znači neispunjavanje studentskih želja. I ako stavimo po strani "izlazak ususret" studentima omogućavajući im dodatni ispitni rok, ukidanje uslova za prelazak u narednu školsku godinu i slično, pitanje za vlast i opoziciju je da li bi podržali studente da su se zahtjevi odnosili na bolju opremu na fakultetima, bolje čitaonice, univerzitetsku biblioteku, bolji smještaj u domovima, bolje organiziranu zdravstvenu zaštitu, bolju praksu ili međunarodnu razmjenu.
Svi potezi koji su stigli iz Skupštine KS u korist studenata su manje-više socijalni atributi koji suštinski od visokog obrazovanja, od Senata oduzimaju funkciju uzora i oblasti gdje se brani odgovornost i kvalitet.
Neprihvatanjem podrške da se bolji samofinansirajući studenti brže oslobađaju obaveze plaćanja Skupština Kantona Sarajevo je izašla ususret Senatu UNSA koji će studentima ispuniti sve socijalne zahtjeve samo da se ne diraju novčana sredstva.
Opozicija i vlast su tri sata jedni druge javno uvjeravali šaljući javnosti poruku da što je veća kriza, to treba poklanjati više ocjena. Čitava bh. javnost vjeruje, a vlast i opozicija jedni druge uvjeravaju kako je PISA-test pokazao koliko nam je školstvo loše, ali kad njima trebaju glasovi, onda su spremni jednoglasno bh. školstvo pretvoriti u socijalni slučaj.
S druge strane studenti ne organiziraju prosteste zbog loše i zastarjele opreme, zbog nepostojanja univerzitetske biblioteke, univerzitetske menze, sportskih terena za studente, bazena za studente, niti bilo kakve druge univerzitetske infrastrukture za studij ili studentsko slobodno vrijeme i jedino što ih u ovom trenutku interesuje su ispiti i ocjene.
Stoga se postavlja pitanje gdje su nestali studentska proaktivnost i studentski bunt, gdje su studenti koji pokreću procese u državi, nameću važne teme i izranjaju neke buduće lidere. Koliko danas studenti cijene univerzitet koji im organizira polaganje ispita do besvijesti, bez obzira na to koliko dodatni ispitni rok bio opravdan zbog svih posljedica korone.
Nataša Bekvalac nakon smrti Miodraga Kostića podijelila pjesmu koju mu je posvetila: Njena velika ljubav
