Vjerski službenici - učesnici ZAVNOBIH-a koji su potvrdili njegove temeljne vrijednosti
Značaj ZAVNOBiH-a prije svega se ogleda u tome što je 25. novembra 1943. godine Bosna i Hercegovina obnovila svoju državnost koju je imala u srednjem vijeku. Iako se često može čuti narativ kako Dan državnosti predstavlja naslijeđe komunizma, njegov značaj ogleda se u mnogo širem pogledu antifašizma koji je prepoznat i od ljudi čije je političko opredjeljenje bilo komunističko, ali i od onih koji su po teoriji, bili u potpunosti drugi svijet u odnosu na komunističku ideologiju.
Vijećnici ZAVNOBiH-a dolazili su iz raznih slojeva društva. Najviše je bilo radnika, profesora, zanatlija, i sigurno je da je veliki dio njih bio upravo vezan za Komunističku partiju. Međutim, ono što je u javnosti manje poznata stvar jeste činjenica da je na zasjedanju ZAVNOBiH-a jedan dio delegata dolazio iz tzv. svijeta vjere pa tako na listi učesnika možemo pronaći imame, sveštenike, vjeroučitelje koji su prepoznali narodnoslobodilačku vojsku kao mjesto gdje će se moći boriti za slobodu čovjeka, ali i za, koliko god paradoksalno nekima zvučalo, slobodu vjere.
Naravno, mnogo je veći broj vjerskih službenika koji su učestvovali u partizanskom pokretu, ali oni koji su bili dio historije ZAVNOBiH-a, svakako bi trebali zauzimati posebno mjesto u historiji Bosne i Hercegovine.
Krst i petokraka
Jedan od onih koji su bili aktivni učesnici dešavanja kada je u pitanju ZAVNOBiH bio je pravoslavni sveštenik iz Gacka Novak Mastilović. Prema dostupnim podacima, Mastilović je bio vjerski referent u diviziji kojom je upravljao poznati komandant Vlado Šegrt.
Na zasjedanju ZAVNOBiH-a Mastilović je izabran u Radno predsjedništvo ovog tijela, a kako se može iščitati iz zapisnika koji su vođeni na sjednici 25. novembra 1943. godine, Mastilović je uvjeravao mnoge kako narodnooslobodilačka vojska nije protiv crkve i vjere.
"Govoreći o narodnooslobodilačkoj borbi, podvlači da je naša NOV spriječila bratoubilačko klanje koje je našim narodima prijetilo potpunim istrebljenjem. Ističe, dalje, da naši neprijatelji, a među njima i vojska Draže Mihailovića pod rukovodstvom kralja Petra, pokušavaju da obmanu narod da je narodnooslobodilački pokret protiv crkve i vjere. To je najobičnija laž. Na koncu svoga govora apelira na sveštenike ostalih vjeroispovijesti da svim svojim snagama rade na učvršćenju bratstva između Srba, Hrvata i Muslimana kao glavnom preduslovu za našu konačnu pobjedu, za slobodu i sretan život", riječi su iz zapisnika.
Novak Mastilović je svoj vojni put nastavio u slavnoj 29. diviziji koja je postala poznata po tome što se borila širom jugoslavenskih prostora, od Bosne i Hercegovine, pa preko Istre, Slovenije, te je na kraju učestvovala u oslobođenju Trsta. Ono po čemu je Mastilović ostao specifičan jeste i kapa na koju je iznad zvijezde petokrake koja je krasila partizansku vojsku, često stavljao krst.
Hafiz Halil Sarajlić rođen je u Prnjavoru, tokom zasjedanja ZAVNOBiH-a aktivno je učestvovao u diskusijama koje su se odvijale tog dana. Također, tokom svog govora, pozivao je mnoge da se pridruže borbi na strani partizana.
"Halil Sarajlić opisuje lijep odnos muslimana njegovog kraja prema srpskom narodu koji je bio izložen klanju od ustaša. Međutim, bez ikakvog povoda, četnici su kasnije provalili u selo Lišnju kraj Prnjavora, opljačkali i popalili 40 muslimanskih kuća te poubijali sve one koji nisu uspjeli da pobjegnu. Dalje navodi kako su tri švapska bombardera, na molbu četnika, srušila džamiju, nakon čega je izgovor Švaba bio da je u džamiji bio tobože partizanski štab. Iz toga se vidi ko je ustvari protiv slobode vjere. Naprotiv, po dolasku partizana svi sveštenici dobili su naređenje da se bogomolje otvore i da se vrši služba božija. Poziva sve one koji vole svoju domovinu, u zajedničku borbu protiv zajedničkih neprijatelja, za sretnu i bolju budućnost", stoji u zapisniku pod imenom Halila Sarajlića.
Omer Maksumić, vjeroučitelj iz sreza konjičkog kako je navedeno u zapisniku ZAVNOBiH-a također je učestvovao u formiranju ovog tijela, a škola u Podveležju i danas nosi ime po ovom imamu, učesniku NOB-a, te vijećniku ZAVNOBiH-a.
Hadži Mehmed Mujkić, vjeroučitelj iz Kotor Varoši učestvovao je i na drugom zasjedanju AVNOJ-a koje je održano 29. novembra 1943. godine u Jajcu, a tokom svog govora osudio je zločine koje su četničke i ustaške snage počinile na području Bosne i Hercegovine.
"Kao musliman najstrožije osuđujem ustaške i četničke zločine koje počiniše nad našim življem", poručio je Mujkić.
Pored njih, prema zapisniku sa sjednice ZAVNOBiH-a, može se vidjeti kako su učesnici bili i Sulejman Topić imam džamije u Bužimu, Krsto Bijeljac sveštenik iz Prekaje te Savo Savić sveštenik iz sela Strmice.
Također, govor u Mrkonjić Gradu držao je i pop Vlada Zečević koji je predstavljao delegate koji su došli kao gosti iz Srbije kako bi podržali osnivanje ZAVNOBIH-a.
Iako su većinu vijećnika u radu ZAVNOBiH-a činili predstavnici radničke klase, vjerski službenici koji su se uključili u rad ove organizacije, svojim prisustvom i nastupima za govornicom, jasno su pokazali kako je talas antifašističkog djelovanja u ostvarivanju prava i sloboda čovjeka, bio mnogo važniji od ideološkog predznaka koji se često, neopravdano, stavljao u prvi plan.
Upravo ovakva struktura vijećnika ZAVNOBiH-a, jasno je ocrtavala njegove osnovne poruke koje su nažalost vremenom izblijedile i poprimile potpuno pogrešan kontekst.
"Narodi Bosne i Hercegovine vijekovima su živjeli zajedno, međusobno izmiješani i povezani zajedničkim interesima."
