Jednim od amandmana predloženo je rješenje po kojem ne zastarijevaju kaznena djela iz procesa privatizacije, organiziranog i gospodarskog kriminala propisana zakonom, dok će imovinska korist ostvarena tim djelima ili povezana s njima biti oduzeta.
U obrazloženju ovog amandmana stoji kako je privatizacija javnih poduzeća u vrijeme ratnih i poratnih događanja, kao i u nekim kasnijim vremenima, sinonim za nezakonitost i neopravdano bogaćenje, a to znači i kriminal, te kako percepcija javnosti kad je u pitanju privatizacija ima upravo ovakve konotacije.
Procesi privatizacije, dodaje se u obrazloženju, nisu nikad bili adekvatno propisani zakonskim normama koje bi garantirale nemogućnost mahinacija i kriminalnih ponašanja skupina i pojedinaca. Postupci vođeni za određene nepravilnosti u svezi privatizacije su, u pravilu, trajali predugo i neki od njih završavali su negativnim odlukama sudova.
Budući da pojedini slučajevi padaju u zastaru, dojam javnosti je kako se tu više ništa ne može učiniti.
Ugradnjom ovakve norme u Ustav Federacije BiH stvaraju se pretpostavke za detaljnije uređenje ove oblasti, bilo izmjenom postojećih zakonskih propisa koji normiraju zastaru, bilo donošenjem potpuno novog zakonskog propisa kojim bi ova pitanja bila uređena.
Recimo, Republika Hrvatska je donijela poseban zakon o nezastarijevanju određenih kaznenih djela. Intencija ove novopredložene odredbe u Ustavu je upravo da se izmjenama postojećeg ili donošenjem novog zakona produlje rokovi zastare za djela za koja ti rokovi nisu istekli i da se zastara ukine za djela za koja su već nastupila.
Drugi amandman odnosi se na davanje pomilovanja. Iz ustavne odredbe koja se odnosi na pomilovanja za kaznena djela utvrđena federalnim zakonima treba, predloženo je, brisati dio koji se odnosi na “druge slučajeve kada je to propisano posebnim zakonima”.
Ovim amandmanom se onemogućava proširenje vrsta kaznenih djela za koje se može dati pomilovanje.
Institut pomilovanja, kazano je u obrazloženju, ne može i ne smije biti instrument za izbjegavanje kaznene sankcije, u što se pretvorio. Pomilovanje je mogućnost, a ne pravo osuđenih osoba. Moraju postojati jasni i nedvojbeni pokazatelji o resocijaliziranju osuđene osobe, njezinom shvaćanju značenja i težine počinjenog djela, te dokazi o iskrenom pokajanju ili drugim nedvojbenim pokazateljima kako bi akt pomilovanja pozitivno utjecao na ličnost osuđene osobe.
Sve suprotno od ovoga, a upravo to je na sceni, dovodi do apsurda provedeni kazneni postupak, pravovaljanu i izvršnu presudu.
Opredjeljujući razlog za izmjenu ove odredbe Ustava jeste činjenica što postoje mnoga izričito teška kaznena djela za koja ne može biti dato pomilovanje. Postoje i situacije da su osobe dobile pomilovanje za najteža djela, a da ni dana nisu provele u zatvoru.
Usvajanjem ovakvog ustavnog amandmana stječu se uvjeti za donošenje posebnog zakonskog propisa koji će jasno definirati djela za koja se ne može dati pomilovanje, saopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Vlade FBiH.