U izjašnjenju Vlade je ukazano da je Zakon o igrama na sreću donesen na temelju Ustava FBiH prema kojima je u isključivoj nadležnosti Federacije BiH donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije BiH i fiskalna politika FBiH.
"Ovaj zakon predstavlja sistemski materijalni zakon koji uređuje pravo priređivanja igara na sreću na teritoriji FBiH, a zasnovan je na principima evropske prakse drugih država, i u dosadašnjoj relativno kratkoj primjeni potvrdio ispravnost restriktivne politike države u ovoj djelatnosti, a u svrhu maksimalnog zadovoljavanja moralnih, vjerskih, kulturnih i javnih ciljeva, što obezbjeđuje propisani model", navodi se u saopćenju.
Federalna vlada smatra neodrživim argument da Lutrija BiH, kao državna firma, ima privilegovani položaj, jer pored obaveze uplate poreza na dobit, koji po posebnom zakonu plaćaju i sve ostale pravne osobe, prema Zakonu o igrama na sreću ima obavezu raspodjele dobiti kako to odredi skupština društva (Vlada FBiH), za razliku od privatnih priređivača koji ostvaruju dobit kojom raspolažu potpuno slobodno na način propisan posebnim zakonom.
Poseban javni prihod od mjesečne naknade ostvarene priređivanjem klasičnih igara na sreću iz prometa plaća samo Lutrija BiH, uzimajući u obzir da je isključivo pravo državne lutrije priređivanje klasičnih igara na sreću.
U izjašnjenju je, uz ostalo, navedeno da Zakon o igrama na sreću ima finansijski i fisklani aspekt jer je to također i fiskalni zakon, jer se njime, u određenoj mjeri, kreira fiskalna politika, kao instrument kontrole širenja djelatnosti igara na sreću, a nikako kao isključivi finansijski benefit u korist javnih prihoda.
Imajući u vidu sve ovo, a u vezi i s pojedinim navodima podnositelja zahtjeva kojima je neutemeljeno ukazano na diskriminaciju privatnih priređivača, bitno je istaći da je odredbama važećeg zakona jedino kod klasičnih (lutrijskih) igara na sreću (loto, bingo, srećke...) čiji je priređivač isključivo Lutrija BiH, propisana naknada od uplate igrača u visini deset posto, tj. u dvostrukom iznosu u odnosu na ostale (posebne) igre.
Ukoliko bi odredbe osporenih članova Zakona bile proglašene neustavnim, direktna pravna posljedica bila bi da je cijeli Zakon neustavan i neprimjenjiv. To bi potpuno narušilo sistem funkcionisanja igara na sreću i, prije svega, dovelo u pitanje kontrolu ove djelatnosti i time ugrozlio interese društva.
Uz to, igrači bi bili prepušteni "obećanjima" priređivača nad kojima država ne bi imala nadzora, a osnovna prava potrošača bi bila ugrožena i onemogućena primjena Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Sve ovo bi, u najvećoj mogućoj mjeri, ugrozilo javni interes i dovelo do svojevrsne anarhije i potpunog gubitka javnih prihoda u ovoj oblasti za period koji je, obzirom na aktuelne društvenopolitičke okolnosti, teško prognozirati, navedeno je, između ostalog, u izjašnjenju Vlade FBiH o zahtjevu za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o igrama na sreću.
