Volonteri Adre: U ratu i poplavama su rizikovali živote, a ni danas ne prestaju pomagati drugima
"U periodu od 1992. do 1995. godine Adra je bila jedina humanitarna organizacija preko koje je u BiH ulazila hrana. Bila je organizovana na principu sabirnih centara u inostranstvu, Hrvatskoj, Srbiji, Austriji i Njemačkoj odakle su ljudi mogli slati pakete svojim rođacima, a osim toga slali su i pisma. Mnogi su otišli iz Sarajeva, a nisu znali šta se desilo sa njihovim najmilijima", prisjetio se na početku razgovora za Klix.ba Božidar Mihajlović, izvršni direktor Adre u BiH, inače magistar teologije čija je životna misija borba za socijalnu pravdu – olakšati patnje siromašnih, boriti se za odbačene i potlačene, biti glas za one koji nemaju glasa.
Adra za mnoge znači nada
Ova humanitarna organizacija bila je sinonim za nadu i povezanost, a kada ste u ratu i vaš grad je opkoljen sa svih strana, činjenica da neko brine o vama i omogućava vam komunikaciju sa rođacima itekako je važna.
"Adra je imala svoje volontere, od kojih je jedna, zvala se Sandra Tomašević, poginula raznoseći poštu. Osim toga Adra je imala ambulantu i apoteku sa besplatnim lijekovima koji su stizali u konvojima. Volonteri su vozili kamione, raznosili poštu, namirnice, pakete, prolazili kroz barikade, na njih se pucalo, rizikovali su živote...", istakao je naš sagovornik.
Poslije rata Adra je radila do 2000. godine, a potom su se ljudi razišli i skoro deset godina nije bilo nikakvih aktivnosti.
"Od 2011. ponovo smo pokrenuli aktivnosti, simbolično, s malom javnom kuhinjom koja se finansira od novca volontera za ljude s ulice, beskućnike, prosjake. Volonteri su spremali hranu, jedne nedjelje moja supruga, sljedeće nedjelje druga volonterka. Za to lonče graha se pročulo, ljudi su počeli pitati mogu li i oni doći. Sada imamo 60 korisnika, a osim hrane organizujemo i izlete za te ljude s ulice, što je također jedan vid podrške", priča nam Božidar.
Kako je nastala ideja za Let's Do It
Volonteri su pokrenuli i Klub zdravlja sa tri segmenta. Prvi segment su predavanja i radionice o zdravom načinu života, kuhanju, namirnicama, drugi tjelovježba, a treći druženje kroz razne izlete i putovanja.
"Obilazili smo skoro sve planine u okolini, išli smo tri godine na more... Tu imamo oko 120 članova, a nalazi se u Tepebašinoj ulici u Sarajevu. Tri godine smo organizovali i besplatne kurseve engleskog i francuskog jezika koji su bili veoma dobro posjećeni. Na jednom od tih kurseva pojavila se i ideja projekta Let's Do It koji je prerastao u veliki događaj", ponosan je Mihajlović.
Ipak, u međuvremenu su našu zemlju pogodile velike poplave i sva pažnja i aktivnosti usmjereni su na pomoć unesrećenima.
"Skoro godinu smo maksimalno radili. Sa dva mala džipa smo iz ulice u ulicu razvozili potrepštine u poplavljenim gradovima. Oko 70 tona hrane, higijenskih potrepština i vode je putem naše organizacije ušlo u skoro sve poplavljene opštine. Imali smo četiri skladišta gdje smo skupljali pomoć - u Sarajevu, Banjoj Luci, Bijeljini i Derventi. Tu se roba skupljala, sortirala, pakovala i razvozila. Mnogi prevoznici su besplatno prevozili. To je sve bio volonterski rad, a u neke krajeve smo samo u čamcima mogli ući, naprimjer u Bosanski Šamac, vojska nam je dala te čamce i mi smo ljudima na balkonima davali te pakete", priča Mihajlović.
Ponosni na zajedništvo
Ističe da su iz Njemačke uspjeli dobiti oko 350 mašina za sušenje zidova, pa su ih iz Doboja, gdje im je bio štab sedam mjeseci dijelili među domaćinstvima kako bi svako isušivao svoje domove.
"Te mašine dnevno mogu izbaciti 20 litara vode iz jedne sobe. Bez mašina te kuće još nikad ne bi bile isušene i ne bi bile zdrave za život. U Olovo smo dovezli i mašinu za prečišćavanje vode kako bi ljudi imali vodu za piće", navodi dalje.
Volonteri Adre su posebno ponosni na zajedništvo kakvo se najbolje pokaže u nesretnim vremenima, pa tako i za vrijeme poplava.
"U to vrijeme nevolje niko nije gledao nikakve razlike, već su svi pomagali svima, bilo je važno samo pomoći čovjeku. Naša kolegica Mirsada Kapidžić Elkaz, magistrica psihologije, radila je na projektima psiho-socijalne podrške djeci i ženama u Željeznom Polju. Nama je tamo rečeno da im je najpotrebnija psihološka pomoć, tako da smo se organizovali i svake sedmice je ekipa išla i radila sa djecom koja su pretrpjela traume, a potom i sa ženama", zahvalan je prvi čovjek Adre u BiH.
Stalno zaposlenje umjesto privremene pomoći
Adra je zaštitnik siromašnih, gladnih i odbačenih te volonteri nastoje sav svoj rad usmjeriti na taj posao, ali dodaju da humanitarna pomoć nije najbolji način pomoći ljudima, već omogućavanje zaposlenja kako bi ljudi mogli živjeti od svoga rada.
Stoga su u u Banjoj Luci 2014. godine otvorili prvo socijalno preduzeće koje se zove "Biti čovjek". Prvo su otvorili jedan humanitarni second hand shop u tom gradu, a potom i u Bosanskoj Gradišci i Laktašima.
"Ideja je bila da od profita finansiramo rad naših javnih kuhinja u Banjoj Luci i Sarajevu. Do tog nivoa još nismo došli, ali smo uspjeli zaposliti socijalno ugrožene osobe. Zasad imamo sedam zaposlenih na puno radno vrijeme, a dvoje na pola radnog vremena", priča nam Mihajlović.
Socijalno poduzetništvo
"Pokrenuli smo i akciju 'Hljeb od tekstila', tako što smo od građana skupljali staru odjeću i izvozili jednoj belgijskoj firmi koja je reciklirala. Planiramo da uskoro otvorimo svoj reciklažni centar i da širom Sarajeva postavimo deset kontejnera za prikupljanje stare odjeće. U svom skladištu ćemo sortirati odjeću pa ono što bude dobro, prodavat ćemo u second hand prodavnicama, a od reciklirane odjeće ćemo praviti pamučne krpice koje se koriste u mašinskoj industriji jer dobro upijaju ulje. Želimo osmisliti proizvod i zaposliti osobe s hendikepom koje bi redizajnirale i od stare odjeće pravile novu, recimo odjeću za pse. U budućnosti ćemo više raditi na socijalnom poduzetništvu", otkriva nam planove.
Jedan od projekata ovih vrijednih ljudi je i Centar za međureligijski dijalog Snop, otvoren krajem februara na adresi Kralja Tvrtka 5. Snop ima cilj rušenje predrasuda među ljudima, upoznavanje različitosti, druženja svake sedmice uz predstavljanje religija, zajednica, kultura i postavljanje pitanja - plus zajednički rad na društveno korisnim aktivnostima. Mentori su im prof. Orhan Bajraktarević sa Fakulteta islamskih nauka, prof. Mato Zovkić iz katoličke crkve, te profesorica Zlatiborka Momčinović.
Invazija ljubavi
"Jesenas smo radili projekat 'Invazija ljubavi na Mostar' u kojem smo željeli da dodirnemo Mostar ljubavlju. Svaki dan smo obavljali razne aktivnosti za dobrobit građana, a posebno zanimljivo bilo je kad smo stajali pored tržnog centra Bingo sa transparentima 'Besplatno pranje auta'. Usmjeravali smo vozače prema našim volonterima koji su uz muziku plesali i prali automobile. Ljudi su bili baš iznenađeni, a svakome smo dali po jednu poruku mira. Osim toga, na tri ćoška Španjolskog trga vozačima smo na vrelom danu dijelili napitke. Ljudi su bili zbunjeni i pitali su koliko košta. Bilo im je čudno što je besplatno. Čistili smo ulice, korito rijeke Bune, pravili zabave, a zadnjeg dana smo uzeli konopac od 1.000 metara i povezali sve sakralne objekte oko Starog mosta. Nosili smo veliki papir s porukom 'Ljubav spaja' i krajeve konopca spojili na mostu. Ove godine ćemo iste projekte imati u Jajcu i Mrkonjić Gradu", najavljuje direktor Adre.
Božidar ističe da je presretan što ima priliku učestvovati u ovakvim aktivnostima.
"Oduševljen sam što radim u ovakvoj sredini. Okružen sam najboljim ljudima u našoj zemlji. To su sve divni ljudi koji rade mjesecima i žele da učine nešto dobro za svoju zemlju", kaže on.
Ipak, nije sve uvijek išlo tako glatko. Zapravo, neki od projekata otpisivani su i prije njihovog početka.
"Na prvom sastanku projekta Let's Do It pola ljudi je demonstrativno izašlo napolje, uvjeravajući nas da u BiH nećemo moći okupiti deset ljudi da očiste jedan park. Jedan prijatelj mi je rekao da sam dijete koje mašta, a mi smo organizovali akcije sa 50.000 ljudi", otkriva Mihajlović.
Uvjeren je da je problem u pogrešnoj percepciji.
"Većina ljudi ovdje vidi samo prepreke, a mi vidimo mogućnosti. Ja sam tada stvarno vidio mlade ljude u BiH koji jedva čekaju da ih neko pokrene s nekom pozitivnom pričom i vizijom da urade nešto veće od njihovih života, o čemu će pričati svojoj djeci. Putovali smo po cijeloj BiH, po svim gradovima, osnivali lokalne timove, sve su to bili mladi ljudi, u Tuzli imamo sjajan lokalni tim, to su sve srednjoškolci koji okupljaju hiljade ljudi, sve organizuju, stvarno su divni i pokazuju da naša zemlja stvarno ima mogućnosti. Na našim akcijama niko ne priča o politici, mi se družimo i smijemo", kazao je Božidar na kraju razgovora za Klix.ba.
