Vozačica tramvaja: Nisam ni vidjela da sam povrijeđena, trčala sam da ljudima otvorim vrata
"Bilo je vrijeme špice, oko 14 sati, i tramvaj je bio pun. Vozila sam iz pravca centra grada prema Ilidži i semafor je bio otvoren. Sporo sam išla preko skretnice i kolegica koja je vozila u suprotnom pravcu također je išla sporo", priča nam Hećo.
U tom trenutku tramvaj šestica, koji je vozila Sejda Hamzić, skrenuo je sa svojih šina.
"Pogledala sam lijevo i vidjela da prednji dio njenog tramvaja ide prema meni. Zakočila sam, uhvatila se za šipku ispred sebe i zavrištala. Sudar je bio strašan, ali sam se brzo pribrala i shvatila da mogu ustati. Zavladala je panika i ljudi su počeli da iskaču kroz prozore. Ja sam mahinalno krenula da nasilu otvaram vrata", prisjeća se naša sagovornica.
"Potom mi je jedan čovjek rekao: Gospođo, visi vam uho!", kaže Devla.
Kad je izašla vani, uvjerila se u razmjere sudara i vidjela da je njena kolegica s druge strane prošla s ogrebotinom na ruci. Potom se vratila po svoje stvari koje su bile uništene.
"Bilo je sablasno. I kolegica i ja smo se prepale. Neko mi je dao telefon da se javim svojima, a meni nijedan broj nije mogao pasti na pamet. Hvala Bogu da niko nije smrtno stradao niti je životno ugrožen", ističe ova vozačica tramvaja, koja u toku 19 godina koliko radi u GRAS-u nikada nije doživjela neku veću nesreću.
U bolnici su joj zašili ušnu resicu koja je u sudaru otkinuta, a medicinske pretrage su pokazale da nema drugih povreda. Jučer oko 17 sati je stigla kući. Trenutno je na bolovanju i polako se oporavlja od pretrpljenog stresa.
Na kraju našeg razgovora kaže da se više puta čula s kolegicom Sejdom, ali da je najtužnije od svega što ih niko osim radnih kolega, te šefa i direktora tramvajskog saobraćaja nije ni nazvao da pita kako su, a kamoli posjetio.
