Vrelo kulturno ljeto: A šta ćemo kad utihnu Nacionalna biblioteka ili kad završi posljednji film
Posljednjih godina često u javnost izađu rezultati istraživanja ili anketa sa zaključcima da se jako mnogo čita, da je knjiga i dalje kao medij jako visoko pozicionirana. Onda paralelno vidite odnos prema možda najvažnijoj instituciji koja njeguje knjigu u BiH, a to je Nacionalna biblioteka, koja prijeti gašenjem zbog nedostatka novca da uopšte funkcioniše.
Riječ je o instituciji koju je zaobišao aneks 7 Dejtonskog sporazuma - povratak svako na svoje, s obzirom da je do kulturocida i granatiranja Vijećnice 25. augusta 1992. godine sa srpskih položaja Nacionalna biblioteka bila smještena upravo u Vijećnici. Nakon poslijeratne obnove Nacionalna biblioteka je privremeno, a kako stvari stoje i trajno rješenje za smještaj pronašla u zgradi unutar Kampusa Univerziteta u Sarajevu gdje se trenutno bori za goli opstanak.
Svake godine, unazad barem jedne decenije, uz možda minimalne izuzetke rastu budžeti svih nivoa vlasti. Novca ima za štošta, a nekako najteže i najmanje za kulturu.
Tako su ovog ljeta zavapili i filmski radnici, odnosno režiseri otvorenom kritikom prema Vladi FBiH da je proizvodnja filomova u potpunosti zamrla. Nakon toga posebno se oglasio i reditelj Danis Tanović neki drugi. I očito je da je u tom polju stanje zapušteno te da osim nedostatka novac nema ni sistema koji će pratiti ovaj segment kulture.
BH Telecom, koji je u prethodnim godinama izdvojio značajna sredstva za domaću filmsku produkciju zaustavio je započetu praksu i prema ranijim komentarima neće izdavajti novac za filmsku indistriju prema modelu kako je to ranije rađeno, pravdajući to ekonomskom računicom.
Ovome treba dodati i katastrofalno, gotovo ponižavajuće stanje u Umjetničkoj galeriji, ali i druge institucije kulture ne kotiraju mnogo bolje. Kultura je zavapila, vlast ili šuti dok prođu prvi udari ili obećava kampanjska rješenja. Ono što je sigurno je da sistemskih rješenja nema na vidiku i pitanje je da li će ih biti uopšte.
