Kako je saopšteno iz Ureda za odnose s javnošću Biskupske konferencije nakon prikazanog teksta razvila se rasprava i iznosili su se različiti prijedlozi. Za Izjavu je glasovala velika većina svećenika uz dodatak da se unesu izneseni prijedlozi.
U izjavi se navodi kako sve više ljudi iz BiH odlazi, kako je, nažalost, proces povratka izbjeglica (predviđen Aneksom 7 Daytonskog mirovnog sporazuma) uglavnom završen, s naglaskom da na prostoru Republike Srpske i na pojedinim dijelovima Federacije BiH nikada zapravo za njega nisu ni stvoreni adekvatni uvjeti, kako zbog različitih političkih interesa i nesretnoga rata ovu zemlju mnogi Hrvati ne smatraju svojom, kako se kada se govori o hrvatstvu u BiH, često zanemaruje činjenica da katolici, najvećim dijelom Hrvati, žive na cijelom prostoru BiH, kako ne postoji nacionalna strategija opstanka Hrvata i katolika na cijelom području Bosne i Hercegovine.
Također, navodi se, kako su pojedinim stranim, ali i domaćim političkim opcijama Hrvati i katolici u BiH smetnja, kako u državnim strukturama nisu jednako zastupljeni Hrvati iz cijele BiH, kako se katolicima u Bosni godinama nameće osjećaj manje vrijednosti, kako dominantne srpske i bošnjačke politike nemaju spremnosti prihvatiti hrvatski narod kao konstitutivan i jednakopravan u cijeloj BiH te kako ne postoji stvarna volja kod međunarodnih predstavnika, za reformom nepravednog i nefunkcionalnoga Daytonskog sporazuma, a time i Ustava BiH kojim bi sva tri konstitutivna naroda bila jednakopravna i svi građani imali jednaka prava u svakom dijelu BiH.
U izjavi koja je donesena dalje se navodi kako je nužno uvažiti činjenice koje kažu kako su katolici u BiH, u najvećoj mjeri Hrvati, autohtono pučanstvo na cijelom njezinu prostoru, kako je Katolička Crkva prisutna u BiH od rimskih vremena, a Vrhbosanska nadbiskupija spominje se daleke 1089. godine, kako su na referendumu 1992. godine za neovisnu i suverenu državu BiH, na poziv nadbiskupa vrhbosanskog, glasali i katolici, najvećim dijelom Hrvati, bez čijih glasova ne bi bilo neovisne BiH, kako su Katolička Crkva u BiH i Sveta Stolica podržali neovisnost BiH.
Također, navodi se kako je Katolička Crkva u BiH pretrpjela strašna stradanja tokom rata 1992. – 1995., ali je ostala vjerna svome poslanju živeći uz katolički narod, kako je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić s najbližim suradnicima tokom cijeloga rata ostao u Sarajevu, koje je sjedište crkvene i državne vlasti u BiH te kako su i drugi biskupi ostali u svojim sjedištima, kako su svećenici vrlo često bili pioniri povratka na ratom opustošena područja, kako je Katolička Crkva u BiH promicatelj ekumenizma i međureligijskoga dijaloga te kako je Katolička Crkva u BiH još uvijek duhovno snažna zajednica kojoj ne manjka duhovnih zvanja ni pastoralnih projekata.
U izjavi se navodi kako se svećenici ne odriču nijednog dijela BiH koja pripada i katolicima u jednakopravnosti, kako poslušni poticajima pape Franje koje im je uputio u Sarajevu 6. juna ove godine neće zaboraviti svoju prošlost, nego iz nje crpiti snagu za požrtvovnost u sadašnjici.
Također, svećenici su u izjavi istaknuli kako je BiH i njihova država, a Sarajevo glavni grad, kako su državna zastava i himna BiH također dio sadašnjega identiteta Hrvata u BiH, kako je potrebno vratiti zastavu hrvatskog naroda koja simbolizira sve Hrvate i u Republici Hrvatskoj i u BiH i na svim prostorima gdje Hrvati žive, kako se, kada se govori o domovini, onda misli na cjelokupan prostor gdje Hrvati žive kao autohtoni narod, danas uokviren državama: BiH i Republici Hrvatskoj, kako duhovno skrbeći za prognane i izbjegle sunarodnjake, svećenici žele njegovati i učvršćivati povezanost s njima kako ne bi zaboravili svojih korijena te kako nitko nema pravo nametati dvojbu ili BiH ili Hrvatska, nego je to opredjeljenje BiH, a i Hrvatska.
"Legitimni politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH dužni su zalagati se za prava Hrvata, najvećim dijelom katolika, na cijelom prostoru BiH, s posebnim naglaskom na Republiku Srpsku. Međunarodna zajednica je dužna računati s Hrvatima, najvećim dijelom katolicima, kao s konstitutivnim narodom u BiH te ispraviti političke nepravde učinjene ovom narodu i mnogim drugim građanima BiH. Obveza svih političkih predstavnika i svih katolika je učiniti sve moguće, u skladu s evanđeljem i pozitivnim zakonima, da Crkva i katolici u što većem broju opstanu u Bosni i Hercegovini", navodi se u izjavi.
