Cijene su sitnica za takav ručni rad. Čarape možete kupiti od pet do 10 KM. Prodaju i džemove koje su pravile, ali i čajeve ubrane na čistom zraku planine Bjelašnice.
Samija Čomor je iz Lukomira, ali živi u Hadžićima sa porodicom. Vikendom je na planini i pokušava prodati ono što je napravila. Ne čudi je, kako nam je rekla, da se ručni rad ne cijeni jer se danas sve može kupiti.
"Nekad i ja kažem da ne vrijedi nešto što sam ja svojim rukama vezla, a kako tek da to cijeni omladina koja o tome ne zna ništa. Vezem košulje, čambere (vezene slike), a cijena je vrijedna, jer se veze mjesec dana", kazala nam je Samija Čomor.
Samija je iz Lukomira odselila prije 20 godina, a kaže da danas u selu nema mnogo ljudi, jer tokom zime silaze iz sela zbog hladnoće i nepristupačnosti. Ispred hotela čekaju posjetioce i turiste i nadaju se da će im nešto i prodati. Nekoliko žena u toploj odjeći su na plahte stavile svoje proizvode u nadi da će nekoga zainteresovati. Pričaju međusobno i između njih nema konkurencije i takmičenja ko će više prodati. Sve što se proda dobro je došlo. Navikle su tako, pošteno rade, a zadovoljne su sa onim što zarade.
Žene koje prodaju svoje radove su sa bjelašničkih sela, na ovaj način pokušavaju zaraditi, a nude od odjevnih predmeta do povrća koje su zasadile i proizvoda koje su napravile. Džemovi, pekmez, grah, krompir, sve se to danas nudi posjetiocima Bjelašnice. Oni koji se odluče prošetati, popiti čaj na čistom zraku, mogu i kupiti nešto vrijedno i kvalitetno.
