Vrijeme kad su Italijani doseljavali u naše krajeve: Banja Luka i danas pamti grofove iz Medee
Na četverodnevnom putovanju nastale su brojne fotografije koje su prezentovane kroz izložbu "Korijeni banjalučkih Italijana".
"Putovanje je bilo jako emotivno, običaji i tradicija rodne grude se ne zaboravljaju, naprotiv, prenose se s ljubavlju na nove generacije", rekla je za Klix.ba Adrijana Đumišić, potomak porodice Digiusto.
Adrijana smatra da nije teško njegovati kulturu i tradiciju zemlje svojih predaka ukoliko postoji volja i zainteresovanost.
Rinaldo Kastanja, kaže da je njegov otac u Banja Luku došao nakon Drugog svjetskog rata, oženio se ovdje i ostao. Kaže da i ne govori italijanski jezik, ali da danas sve više mladih potomaka italijanskih porodica pokazuje interes da ga nauči.
Inače većina Italijana je u ove krajeve došla nakon strahovitih poplava koje su 1882. pogodile Italiju, ostavivši za sobom pustoš – razrušene kuće, uništene puteve i ljetinu. Nemogućnost opstanka na tim prostorima prisilila je hiljade, ponajviše mladih, radno sposobnih ljudi, da bolji život potraže van granica svoje domovine.
Mnogi od njih iz najugroženijih pokrajina kao što su Trento, Friuli-Venezia Giulia i Veneto, završit će svoj put u zapadnoj Bosni, konkretno, na širem području Banja Luke, Mahovljanima kraj Laktaša, Štivoru pored Prnjavora, ali i Konjicu. Od tadašnjih vlasti dobijaju nešto zemlje i stoke, sjeme, sadnice voća i vinove loze i po starom receptu iz rodnog kraja počinje proizvodnja vina i rakije, modernizacija poljoprivrede i voćarstva, grade se nove kuće i uvećavaju imanja.
Prema riječima Radmile Maričić, predsjednice Udruženje Italijana grada Banja Luka, najviše traga u ovom gradu ostavio je grof Gian Vito Del Mestri koji je stigao iz italijanske Medee, postojbine ove plemićke loze od prve polovine 16. vijeka.
Upravo je grof podigao i prvu modernu ciglanu u Banjaluci, a posvetio se i vinogradarstvu. Grof Del Mestri, koji je bio član gradskog vijeća i počasni talijanski konzul, još se po nečem pročuo. Naime, prije Drugog svjetskog rata poklonio je banjalučkoj općini jednu od najljepših ulica – ulicu Milana Radmana koja se, kroz drvored sa trotoarima proteže od parka Mladen Stojanović do Tranzitnog puta.
Potomci porodice Maestri od 1977. godine više ne žive u Banja Luci, ali u sjećanju ljudi je ostala priča o grofu i grofici Del Mestri koji su u kući na Petrićevcu imali salon za prijeme za koji se moralo unaprijed najaviti.
Porodice koje su došle iz Italije i također ostavile vidljiv trag u gradu na Vrbasu su i porodica Pascolo koja je također imala ciglanu, Soravie su bili poznati građevinski poduzetnici, a porodica Orlando graditelji i poznati automehaničari.
Udruženje danas okuplja 122 člana italijanskog porijekla i 34 člana simpatizera italijanskog jezika i kulture. Prema riječima Maričić, danas u Banjoj Luci živi 30-ak porodica italijanskog porijekla.
"U međuvremenu neki su preminuli, neki otišli dalje, neki se asimilirali, ali većina potomaka koja je ostala u Banja Luci čuva i njeguje sjećanje na domovinu svojih predaka, njen jezik, kulturu i tradiciju", ističe Maričić i dodaje da su se, zbog posljedica dešavanja na ovim prostorima, u posljednjim decenijama neke od porodica sa ovog područja vratile u Italiju.
Pored promocije kulture na kojoj ovo Udruženje najviše i radi, aktivno učestvuju i u svim sastancima koji se tiču problematike nacionalnih manjina u našoj zemlji.
