Za genocid u Srebrenici dosad je izrečeno više od 700 godina zatvora
Između ostalih, izvršenje genocida u i oko Srebrenice (Rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 819 od 16. aprila 1993. godine ustanovljena kao zaštićena zona UN-a) potvrdila je i najviša sudska instanca u sistemu Organizacije ujedinjenih nacija - Međunarodni sud pravde (ICJ) u Hagu presudom od 26. februara 2007. godine.
Rješavajući po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije ( tužba pokrenuta 1993. godine protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije-SRJ ), ICJ je utvrdio odgovornost Srbije zbog kršenja Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, a istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni su vojska i policija Republike Srpske (RS).
Presudom ICJ-a je, između ostalog, utvrđeno "da je Srbija prekršila obavezu spriječavanja genocida iz Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida u vezi sa događajima u Srebrenici u julu 1995. godine, te da nije ispunila obaveze iz privremenih mjera koje je Sud naredio 8. aprila i 13. septembra 1993. godine u ovom predmetu, tako što je propustila poduzeti sve mjere koje je imala na raspolaganju da spriječi genocid u Srebrenici".
Prema podacima Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH), Haški tribunal (ICTY), Sud Bosne i Hercegovine, te sudovi u Srbiji i Hrvatskoj dosada su osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, te izrekli četiri doživotne kazne (od čega jedna nepravomoćna) za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
Najveći broj presuda za Srebrenicu izrekao je Sud BiH, osudivši ukupno 25 osoba, u Haagu je osuđeno 14 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, dok je srbijansko pravosuđe osudilo pet osoba za zločine u Srebrenici, a u Hrvatskoj osuđena su dvojica bivših pripadnika “Škorpiona”.
Za genocid u Srebrenici osuđeni su i najviši civilni i vojni dužnosnici RS-a - Radovan Karadžić, prvi predsjednik RS i vrhovni komandant Vojske RS, koji je u martu 2019. godine u Haagu osuđen pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH, kao i bivši komandant VRS-a Ratko Mladić, koji je u prvostepenom postupku, također, osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, odnosno, udružene zločinačke poduhvate, ubistva, progone, terorisanje civila i uzimanje talaca.
Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Haški tribunal je utvrdio - da je imao genocidnu namjeru da uništi Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe, a dokaz za tu njegovu namjeru, po presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”.
"Mladić je više puta izjavljivao da je došlo vrijeme za osvetu Turcima, kao i da bi Turaka davno nestalo da ih ne čuva međunarodna zajednica", rečeno je prilikom izricanja prvostepene presude u novembru 2017. godine, kojom je, kao i drugim presudama ICTY-a i Suda BiH, utvrđeno kako su pripadnici vojske i policije RS u julu 1995. izvršili napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenicu, nakon čega je više od 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a više od 40.000 žena, djece i starijih protjerano.
Prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona koju je Radislavu Krstiću, bivšem načelniku Štaba/zamjeniku komandanta Drinskog korpusa VRS-a, izrekao ICTY, a koji je 2004. godine pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora.
ICTY je onda konstatirao kako je zločin planiran s vrha, te da su najodgovorniji članovi Glavnog štaba VRS-a.
"Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle da počine jedan tako jeziv čin", kazao je, između ostalog, sudija Theodor Meron na izricanju presude Krstiću.
Kako se u toj presudi navodi, "za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana angažovane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Zvorničke brigade te Desetog diverzantskog odreda. Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a".
Kada se radi o vojnom aspektu presuda za Srebrenicu, najviše je osuđenih iz Glavnog štaba VRS-a i Zvorničke brigade, a kada se radi o policijskim strukturama, najveći broj bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići i Centra za obuku “Jahorina” MUP-a RS.
Da je genocid u Srebrenici bio svjesno planiran dokazuje i dokument broj 283/95 od 13. jula 1995., koji je potpisao tadašnji načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik Dragomir Vasić, a radi se o dokumentu koji je ICTY-u dostavio jedan od članova ekspertnog tima za istraživanje ratnih zločina. Vasić je, kao svjedok Tužiteljstva u Hagu, u procesu generalu Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, svjedočio "da je načelnik bezbjednosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ljubiša Beara dobio od generala Ratka Mladića naređenje da pobije Muslimane zatočene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice".
Ljubiši Beari je u ICTY-u na suđenju za genocid izrečena kazna doživotnog zatvora, kao i Zdravku Tolimiru, načelniku Sektora za obavještajno-bezbednosne poslove Glavnog štaba VRS-a.
Beara je 2017. godine preminuo tokom izdržavanja kazne u zatvoru u Njemačkoj, a Tolimir godinu prije, u trenutku kada je čekao upućivanje na izdržavanje kazne.
Bivšem načelniku uprave za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba Radivoju Miletiću je izrečena zatvorska kazna u trajanju 18 godina, dok je član Glavnog štaba VRS-a Milan Gvero osuđen na pet godina, ali je umro dok se nalazio na privremenoj slobodi.
Pri Glavnom štabu VRS-a djelovao je 10. diverzantski odred, čijih je šest nekadašnjih pripadnika osuđeno zbog pogubljenja na ekonomiji “Branjevo”, u blizini zvorničkog sela Pilica, gdje je ubijeno oko 800 muškaraca, od kojih su neki imali poveze na očima i rukama, a koji su prethodno dovezeni autobusima iz škole u ovom mjestu.
Dražen Erdemović je bio prvi koji je u ICTY-u priznao krivicu zbog sudjelovanja u ubistvima zarobljenih muškaraca i dječaka, te je 1996. godine osuđen na pet godina, dok je Marko Boškić priznao krivnju te je u Sudu BiH, po sklopljenom sporazumu, osuđen na deset godina zatvora.
Na dugotrajne kazne zatvora osuđeni su - Franc Kos, koji je dobio 35 godina, Stanko Kojić 32 i Zoran Goronja 30 godina, dok je Vlastimiru Golijaninu izrečena zatvorska kazna u trajanju od 15 godina.
Kosu, bivšem komandiru Prvog bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda, izrečena je do sada najveća kazna u Sudu Bosne i Hercegovine zbog zločina u Srebrenici.
"Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena", rekao je Kos tokom svjedočenja.
Srbija je donijela dvije presude za zločine u Srebrenici. Jedna je donesena nakon što je s bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Brankom Gojkovićem zaključen sporazum o priznavanju krivice kojim je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju deset godina.
Drugom presudom su četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena oko Trnova.
U Hrvatskoj su također bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović zbog zločina kod Trnova osuđeni na po 15 godina zatvora.
Dosad je osuđeno šest nekadašnjih pripadnika Zvorničke brigade VRS-a, a najstrožija kazna, od 35 godina, za pomaganje u genocidu izrečena je načelniku bezbjednosti u brigadi Dragi Nikoliću, dok je zamjenik komandanta Dragan Obrenović osuđen na 17 godina nakon priznanja krivnje.
"Kriv sam i za ono što nisam učinio, što nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, bez obzira na privremenost moje tadašnje funkcije. Iznova sebi ponovo postavljam pitanje šta sam mogao da učinim, a šta nisam učinio. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opšta. Dio odgovornosti za to snosim i ja", kazao je Obrenović.
Bivši komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević je osuđen na 13 godina zatvora zato što nije spriječio i kaznio svoje podređene koji su sudjelovali u zločinima počinjenim u Srebrenici, a načelnik inžinjerije u brigadi Dragan Jokić osuđen je na devet godina.
Pomoćnik načelnika za bezbjednost Milorad Trbić je zbog genocida osuđen na 20 godina, nakon što je Sud BiH zaključio da je sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i pogubljenjima po prijekom postupku, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.
Trbić je prva osoba koju je Sud Bosne i Hercegovine osudio zbog genocida, dok je Slavko Perić, pomoćnik komandanta za bezbjednost Prvog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, dobio 11 godina zatvora za pomaganje u genocidu.
Veza između Glavnog štaba VRS-a i policijskih jedinica na terenu u Srebrenici, prema presudama u ICTY-u, bio je Ljubiša Borovčanin, koji je od 10. jula 1995. bio komandant združenih snaga jedinica policije, a koji je u Haagu osuđen na 17 godina zatvora.
Kako je sudski utvrđeno, masovna ubistva Srebreničana nakon 11. jula vršena su i u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici, za šta je osuđeno ukupno devet nekadašnjih pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, od kojih su većina bivši pripadnici Trećeg voda Skelani ove jedinice.
Tako su na po 20 godina zatvora osuđeni Željko Ivanović, Brano Džinić i Radomir Vuković, a ista kazna je izrečena komandiru Trećeg voda Skelani Milenku Trifunoviću te nekadašnjim pripadnicima tog voda Slobodanu Jakovljeviću, Branislavu Medanu, Aleksandru Radovanoviću i Petru Mitroviću.
Kako je presudama potvrđeno, pripadnici Drugog odreda Šekovići sudjelovali su u zarobljavanju velikog broja Srebreničana, koji su sprovedeni u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, gdje su ubijeni.
U presudama je, također, navedeno da su Trifunović, Radovanović i Mitrović iz automatskih pušaka pucali u zarobljene, Džinić i Vuković su na njih bacali ručne bombe, a Jakovljević, Medan i Ivanović su čuvali stražu kako bi spriječili bjekstvo zarobljenika kroz prozore skladišta, u čemu im se, nakon što je ispalio hice, pridružio i Mitrović.
Jedini bivši pripadnik Drugog odreda Šekovići koji je sporazumom priznao krivicu za sudjelovanje u pretresanju bošnjačkih sela u Srebrenici, zarobljavanju i spovođenju muškaraca do magacina u Kravici, a potom čuvanju straže kako neko od napadnutih ne bi pobjegao, jeste Vaso Todorović, koji je osuđen na šest godina.
Osim policajaca Drugog odreda Šekovići, za zločine počinjene u Kravici osuđeni su i pripadnici Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS.
Komandant ovog centra u julu 1995. Duško Jević i komandant Prve čete ove jedinice Mendeljev Đurić osuđeni su na po 20 godina zbog učešća u ubistvima u Kravici i prisilnom premještanju civilnog stanovništva s područja Srebrenice.
U sudskoj odluci stoji "da su njih dvojica, svjesni da će muškarci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili pripadnicima Prve čete da sudjeluju u prisilnom premještanju, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u tkz. 'bijeloj kući', te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih u skladištu u Kravici".
Na istu kaznu od 20 godina je osuđen Božidar Kuvelja, kao pripadnik Drugog voda u Prvoj četi, zbog sudjelovanja u prisilnom preseljenju i ubistvima muškaraca u Kravici.
"Vijeće je zaključilo da je, nakon masovnog ubistva muškaraca u Kravici 13. jula 1995. godine, Kuvelja u jutarnjim satima narednog dana pucao iz puškomitraljeza u preživjele koji su na prevaru pozvani da izađu iz skladišta", navedeno je u presudi Kuvelji.
Čak trojici bivših pripadnika ove jedinice su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, te je Dragan Crnogorac osuđen na 13 godina, a Milivoje Ćirković i Zoran Kušić na po pet godina zatvora.
Ćirković i Kušić su priznali da su u blizini Zemljoradničke zadruge Kravica, po naređenju svojih starješina, ubili po jednog zarobljenika bošnjačke nacionalnosti.
Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici počinjenih nakon 11. jula 1995. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH je u oktobru 2018. osudilo Ostoju Stanišića, bivšeg komandanta Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a na pet godina zatvora za pomaganje u genocidu, smanjivši mu prvobitnu kaznu od 11 godina zatvora.
Vijeće je zaključilo kako su pripadnici Šestog bataljona VRS-a 14. i 15. jula 1995. godine pod nadzorom optuženog, sudjelovali u prihvatu i osiguranju više stotina zarobljenih muškaraca, koji su držani u školi u zvorničkom selu Petkovci, a kasnije je njih više od 700 strijeljano na obližnjoj brani.
"Optuženi je angažovao pripadnike Šestog bataljona da čuvaju zatvorenike pred školom, mada je nesporno da su ih čuvali i drugi pripadnici VRS-a. Vijeće je, također, zaključilo da je Stanišić znao za plan ubijanja, ali nije moglo zaključiti da je dijelio genocidnu namjeru sa izvršiocima", rečeno je prilikom izricanja presude.
Pred Sudom BiH u toku su još četiri postupka optuženima za zločine u Srebrenici.
Naime, u toku je iznošenje dokaza odbrana petorice nekadašnjih policijskih rukovoditelja Bratuncu i Zvorniku - Miodraga Josipovića, Branimira Tešića, Dragomira Vasića, Danila Zoljića i Radomira Pantića, kao i Srećka Aćimovića, koji je bio komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a.
Suđenje je u toku i nekadašnjem komandantu Vlaseničke brigade Miletu Kosoriću i pripadniku vojne policije Momčilu Tešiću, a u odvojenom predmetu u oktobru prošle godine počelo je suđenje Radetu Gariću, koji je, također, bio u Vlaseničkoj brigadi.
Kako se očekuje, u Haagu bi u narednih godinu dana trebala biti izrečena pravomoćna presuda Ratku Mladiću, koji je u prvostepenom postupku osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici i druge teške zločine.
