Za koga je zapravo igrao Konaković tokom pregovora o izbornoj reformi, Zagreb ili Sarajevo?

Konaković je još jednom, nervoznom reakcijom, baš kao i u martu, pokušao sakriti činjenicu da je praktično u političkoj utakmici koja je imala historijski značaj, a koja se odnosila na izbornu reformu, pomogao Zagrebu.

"Senja Mahinić, novinar portala Klix, napisao je tokom pregovora u Neumu naslov: 'Konaković se suprostavio reduciranju ovlasti Doma naroda'. To je naravno čista laž. Zagovarao sam reduciranje ovlasti Doma naroda, protivio sam se modelu koji je predlagala SDA. Modelu Vijeća naroda u RS-u", kazao je Konaković, već u prvoj rečenici napravivši grešku jer tekst o kojem govori nije objavljen tokom neumskih pregovora (kraj januara) već tokom martovskih u Sarajevu.

S vremenske distance od nekoliko mjeseci, a u svjetlu nametnute odluke Christiana Schmidta kojom je izmijenio Izborni zakon neke stvari su se iskristalisale, koje mogu potvrditi ili negirati raniju tvrdnju autora spomenutog teksta.

Retrospektiva

Na početku, postavlja se pitanje kako su drugi vidjeli tadašnje pregovore, gdje je tih dana politički stajao Konaković, na strani Zagreba ili Sarajeva?

Hrvatski politolog i komentator na HRT-u Aleksandar Musić u junu ove godine, a tri mjeseca nakon što je autor ovog teksta napisao da je Konaković suštinski stao na stranu HDZ-a donio je identičan zaključak obraćajući se sagovornicima u studiju.

Isto tako, nevladina organizacija pod nazivom Međunarodna krizna grupa (ICG) sa sjedištem u Briselu objavila je 7. jula opširan izvještaj o Zapadnom Balkanu gdje je analizirala dešavanja tokom pregovora.

"Kompromisni prijedlog o izbornom sporu dobio je saglasnost krajem marta od glavne hrvatske stranke i dvije od tri bošnjačke stranke koje su učestvovale u pregovorima, ali jedna bošnjačka stranka (SDA) nije pristala", navodi se u izvještaju.

Među onim strankama koje su prihvatile dogovor, istakli su iz ICG-a, bio je NiP, odnosno Konaković koji je sudjelovao u pregovorima.

Također, Konaković je od nekoliko hrvatskih zvaničnika naknadno istaknut kao kompromisan političar koji je pristao na dogovor sa HDZ-om.

Iz današnje perspektive jasno je da su pregovori vođeni s ciljem ispunjavanja ciljeva HDZ-a. Medijatori tokom pregovora bili su predstavnik SAD-a Matthew Palmer i EU Angelina Eichorst.

Jedina razlika u pristupu medijatora postojala je u modelima koje su se nudili i svaki je vodio istom cilju. Do pregovora ne bi ni došlo da je opcija i u jednom trenutku bila stvarno reduciranje Doma naroda FBiH. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović nastojao je i tu temu nametnut kao predmet razgovora, kupujući vrijeme, svjestan da od dogovora nema ništa. Nekoliko puta je kazao i prije marta da treba ujednačiti ovlasti Dom naroda FBiH i Vijeće naroda.

Nijedan od predlaganih modela u praksi nije značio stvarno reduciranja ovlasti Doma naroda FBiH, naprotiv, jačanje njegove uloge, odnosno cementiranja političke snage etničkih klubova (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog) Doma naroda FBiH.

Jedan od modela koji je predlagan bio je 16+1 (praktično cenzus koji je prvobitno želio nametnut Schmidt, čini se da su razlike bile u procentu), a drugi podizanje broja delegata u Domu naroda FBiH. Znalo se da će u bilo kojoj računici HDZ dobiti dominaciju u hrvatskom klubu implementacijom takvih prijedloga.

Razgovori o navodnom reduciranju ovlasti vodili su se s ciljem ubrzanja procedura, ali ne i stvarnom, osjetnom, smanjenju ovlasti Doma naroda FBiH. Upravo primjer kako je međunarodna zajednica vidjela reduciranje ovlasti jeste odluka Schmida, koja praktično znači ubrzanje procedura prilikom izbora predsjednika Federacije BiH, izbora sudija itd.

U praksi tvrdnja Konakovića da nije bio protiv reduciranja ovlasti Doma naroda FBiH nije utemeljena u realnosti, jer HDZ nikad ne bi ni pristao na dogovor koji znači stvarni gubitak moći unutar Doma naroda FBiH, a on je postigao "kompromis" s Čovićem kako tvrde različiti izvori.

Dodatno, postavlja se pitanje koja je bila uloga Konakovića u procesu pregovora ako je imao samo jednog zastupnika u Parlamentu BiH?

S tim u vezi tokom pregovora, tokom prvih rundi, medijatori su nastojali, kada se razgovaralo o detaljima i suštinskim izmjenama, izolovati Izetbegovića i Čovića, izbjegavajući da daju bilo kakvu ulogu građanskim strankama, čak i onda kad su one formalno sudjelovale.

Razdvajanje stranaka

Kada su takvim pristupom uspjeli obeshrabriti DF, SDP i NS da sudjeluju u Neumskim pregovorima, uz SDA su ostale samo bošnjačke stranke desnice. Ipak predstavnici građanskih stranaka predomislili su se u martu i došli na pregovore, ali su ih medijatori uključili samo da razgovaraju o tehničkim pitanjima, a ne političkim, iako su imali puno više mandata nego NiP.

Zagrebu je bilo važno da makar jedna od bošnjačkih stranaka pristane na "kompromis", a dobili su i više od toga. Kao što vidimo iz izvještaja ICG ili tvrdnji HDZ-ove europarlamentarke Željane Zovko NiP je u martu pristao na kompromisni prijedlog.

Također, Čović je odmah nakon propasti pregovora u Sarajevu kazao da je 5 od 6 stranaka pristalo na dogovor, to jeste svi prisutni, osim SDA. U takvim okolnostima propast pregovora značio je značajan iskorak za Zagreb, jer su mogli krenuti u novu fazu koja je uključivala Schmidta.

Koliko je moguće analizirati iz onog što se dešavalo posljednji dan Izetbegović je tražio stvarnu reformu, izjednačavanje ovlasti Doma naroda FBiH i Vijeća naroda RS-a. Čović je odbio, pregovori su propali, a Konaković je vjerovatno iz zgrade EU delegacije napisao komentar na Twitteru, koji je mogao pomoći samo HDZ-u.

"Nikad nećemo pristati na koncept uređenja Doma naroda FBiH po uzoru na RS. To bi bila apsolutna pobjeda Dodikovog režima koji je etnički očistio manji bh. entitet i potvrda da rade ispravnu stvar. Kratka je pamet predlagača takvog modela", napisao je Konaković tog dana.

Kada je do tog trenutka Konaković optužio Dodika za etničko čišćenje. Zašto baš tada? Na prvom mjestu odigrao je na emociju Bošnjaka u nadi da nekako zamagli stajanje uz Čovića, da zanemare da je učestvovao svjesno u izolaciji Izetbegovića i da zanemare da mu je postizanje bilo kakvog dogovora, pa i lošeg, bilo važnije od interesa države.

Sve u svemu Konaković je bio "pridobijen" mjesecima prije i poslužio je svrsi da se predstavi kako i među Bošnjacima ima onih koji su spremni prihvatiti navodno kompromisna rješenja.

Poslužio je Hrvatskoj da u zapadnim centrima moći stvori atmosferu da su jedini pravi kočničari Izetbegović i Komšić. Osim toga, poslužio je svrsi da se Schmidt ohrabri da krene u nametanje Izbornog zakona. To baš i nije bilo fer prema Bosni i Hercegovini.

Njegovo jučerašnje prepucavanje sa SDA i priča o Vijeću naroda RS-a nema više nikakav stvarni značaj, jer je politički poraz koji je Bosna i Hercegovina pretrpila odlukom Schmidta vjerovatno nepopravljiv. Vijeće naroda RS-a nije bilo predmet pregovora u martu već Dom naroda FBiH, tako da je Konakovićev komentar obično politikanstvo.