Problemi bez papira
26

Zakon nije naklonjen vanbračnim zajednicama: Teško ih dokazati jer u BiH ne postoji registar

Piše: Se. H.
Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
Ne postoje zakonske dvosmislenosti ili nejasnoće koje bi dovele u pitanje jednakost bračne i vanbračne zajednice i uživanja punih prava vanbračnih partnera nakon što ispune rok zajedničkog života potreban da se smatraju vanbračnom zajednicom. Ipak, koliko se u praksi poštuje ta zakonski data jednakost vanbračnih s bračnim zajednicama, upitno je.

Prema podacima posljednjeg popisa u FBiH ima 9.443 vanbračnih zajednica, od kojih 4.580 bez djece, a 4.863 s djecom. Međutim, kako su nam rekli iz Federalnog zavoda za statistiku, parovi nisu pitani koliko dugo su u zajednici, tako da se ovaj broj uzima s rezervom, jer parove koji žive zajedno manje od tri godine i nemaju zajedničko dijete zakon ne priznaje kao vanbračnu zajednicu.

Prema Porodičnom zakonu FBiH vanbračna zajednica nastaje nakon najmanje tri godine zajedničkog života ili kraće ako je u njoj rođeno dijete, a imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici smatra se njihovom zajedničkom stečevinom i ona se po Zakonu tretira kao i imovina bračnih partnera.

Ono što je problem je da se vanbračna zajednica teže dokazuje pa prilikom potražnje određenih usluga ili prava pred državom kada se trebaju ustanoviti porodični odnosi, proces koji bi se mogao riješiti uvođenjem dokaznog dokumenta odugovlači ili postaje čak neizvodljiv.

Problem se najbolje ilustruje u slučajevima smrti partnera, prekida postojanja zajednice, poklanjanja pokretne ili nepokretne imovine gdje član ili članovi zajednice ne mogu ostvariti svoja građanska prava na jednostavan način.

Advokat Omar Mehmedbašić navodi da se to radi iz razloga da se dobije na vremenu te da se iskorištava neukost i pravna nepismenost klijenata. On dodaje da se, u slučaju da neko osporava vanbračnu zajednicu, ona mora utvrditi, a dokazivanje se svodi na saslušavanje svjedoka.

Iz osiguravajuće kuće ASA osiguranje su nam rekli kako postoje situacije kada je potrebno utvrditi postojanje porodičnih odnosa između određenih lica radi utvrđivanja njihovih prava ili obaveza, kao što su utvrđivanje kruga saosiguranih lica, pravo na naknadu štete ili isplatu osigurane sume, pravo na bonus na premiju obaveznog osiguranja motornih vozila i slično, ali da se uz dokaz o postojanju vanbračne zajednice ona, kako to zakon i predviđa, tretira kao bračna zajednica.

"Društvo (osiguravajuća kuća ASA, op.a.) vanbračnu zajednicu tretira u skladu sa zakonom predviđenim uslovima, uz prethodno ishodovanje dokumentacije na osnovu koje se može utvrditi postojanje iste", rekli su nam iz ASA osiguranja.

Ovakve probleme težeg dokazivanja vanbračne zajednice bi, smatra advokatica iz Tuzle Alma Prnjavorac, riješila ovjerena zajednička izjava o stupanju u vanbračnu zajednicu, jer, kako navodi, vanbračnu zajednicu je ponekad jako teško dokazati. Naime, jedna od stvari koje otežavaju rješavanje eventualnih pravnih problema i sudskih postupaka jeste i nepostojanje institucije registrovanja vanbračnih zajednica.

"U BiH ne postoji poseban oblik registracije vanbračne zajednice, a bilo bi jako dobro da vanbračni partneri, žele li učinke vanbračne zajednice, pred Općinom, notarom ili advokatom daju ovjerenu zajedničku izjavu o stupanju u vanbračnu zajednicu. To bi spriječilo mnoge sudske postupke i mnogo olakšalo vanbračnim partnerima rješavanje eventualnih pravnih problema u slučaju neslaganja", rekla je Prnjavorac.

Ona je također rekla kako je ovakav način registracije vanbračne zajednice davno uveden u Holandiji i Francuskoj.

I u susjednoj Hrvatskoj novim zakonom iz 2016. godine samo oni vanbračni parovi koji se registruju kod javnog bilježnika ostvaruju jednaka prava kao i bračni partneri i tek nakon takve registracije smatraju se vanbračnom zajednicom. Ovakve odredbe uvedene su zbog toga što neki vanbračni parovi, posebno stariji, ne žele nakon zajedničke tri godine života preuzeti bračna prava i obaveze.

Slično je i u Švedskoj u kojoj su izvanbračne zajednice u visokom stepenu izjednačene s bračnim bez ikakve obaveze registracije. No, Švedska svojim građanima nudi mogućnost isključenja od tih prava ako ih ne žele koristiti.

I u ovom slučaju, švedski način uređenja ovog pitanja čini se idealnim - i bračne i vanbračne zajednice uživaju jednaka prava, a u slučaju da su vanbračnim partnerima ta prava i shodno njima - obaveze - ipak previše (naposljetku, i nisu se vjenčali upravo kako bi izbjegli određene obaveze i odgovornosti), mogu ih se jednostavno odreći. Kod nas će se, pak, i dalje zloupotrebljavati teži proces dokazivanja vanbračne zajednice.