Zapošljavanje u državnoj službi: Šta kažu propisi, a šta se dešava u praksi
Konkurs je raspisan za šest pozicija, od kojih se na jednoj traže dva izvršioca, dakle, ukupno se primalo sedam državnih službenika, a prijavilo se njih više od 900, kako to obično biva na konkursima za državnu službu. Sumnju da konkurs nije proveden u skladu s propisima ilustrira činjenca da su pojedini priložili potvrde koje uopće nisu adekvatne za učešće u javnom konkursu.
Za poziciju stručnog saradnika za društvene djelatnosti uvjet je, između ostalog, bio da kandidati imaju najmanje godinu staža ili iskustva u struci nakon stjecanja diplome. Kandidatkinja koja je primljena na ovu poziciju završila je Filozofski fakultet, odnosno bachelor je filozofije i sociologije. Kao dokaz o radu u struci dostavila je potvrdu o volontiranju u ABSagentu - samostalna zanatska djelatnost.
Kako je nekome ko je diplomirao filozofiju i sociologiju priznato kao relevantno radno iskustvo u struci rad u samostalnoj zanatskoj djelatnosti te kako je moguće da su dva od četiri člana komisije takvo radno iskustvo u struci ocijenila maksimalnim brojem bodova - pet?
Dokaz o radnom iskustvu
Vrlo slična je situacija i kod kandidatkinje koja je primljena na poziciju stručnog saradnika za poslanička pitanja i inicijative. Kao potvrdu o radu u struci dostavila je dokaz o radu u Javnom gradskom prijevozu Sarajevo (GRAS) na mjestu socijalne obrade radnika u službi za pravne, kadrovske i opće poslove, a radi se o diplomiranom politologu. Može li se ovo smatrati relevantnim radnim iskustvom zatražili smo objašnjenje od ADSFBiH.
U Agenciji objašnjavaju da je ovo pitanje regulisano članom 28. Uredbe o poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe, koje obavljaju državni službenici, uvjetima za vršenje tih poslova i ostvarivanju određenih prava iz radnog odnosa. A ona definiše da se u radni staž računa staž koji je državni službenik ostvario u svojoj struci nakon završene visoke stručne spreme.
Na naše konkretno pitanje o relevantnosti radnog iskustva stečenog u samostalnoj zanatskoj djelatnosti, u Agenciji su kazali: "Kada je riječ o vašem primjeru, pomenuta osoba je, da bi zadovoljila pomenutu odredbu, morala obavljati poslove svoje struke nakon stečene visoke stručne spreme, što znači da bi potvrda trebala sadržavati podatke o tome da li je ili nije obavljala navedene poslove, na osnovu čega bi se moglo utvrditi da li ispunjava ili ne propisani uvjet u pogledu radnog iskustva", navode u Agenciji. Iz potvrde o radnom iskustvu koja je u ovom slučaju dostavljena to se ne vidi, pa se postavlja pitanje kako je kandidatkinja uopće mogla učestvovati u konkursnoj proceduri.
U drugom slučaju, gdje je politolog dostavio potvrdu o radnom iskustvu u GRAS-u, u Agenciji, između ostalog, kažu da se, zavisno od poslova koje treba obavljati državni službenik, u svakom konkretnom slučaju cijeni da li kandidat ispunjava uvjet u tom pogledu i da li se njegovo prethodno stečeno radno iskustvo može uzeti kao radno iskustvo u struci.
Na poziciju stručnog saradnika za protokolarne poslove primljene su dvije kandidatkinje koje su u Generalnom sekretarijatu, odnosno Uredu premijera, već u dugogodišnjem radnom odnosu kao namještenici, od 1998. godine, odnosno od 2009. Na pismenom dijelu ispita obje kandidatkinje su dobile maksimalan broj bodova, da bi se kasnije prilikom prigovora ostalih kandidata ispostavilo da na istom pitanju napravile istu grešku, ali im je komisija to ocijenila kao tačno. Nakon prigovora umanjen im je broj bodova. No, zanimljivo je da se radi o istom pitanju kod obje kandidatkinje.
Imaju li svi jednake šanse?
Spomenimo i to da rukovodilac institucije, u ovom slučaju sekretar Vlade FBiH Edita Kalajdžić, bira ko će biti primljen sa liste uspješnih kandidata. Iako ne postoji zakonska prepreka da neko ko već radi u istoj državnoj instituciji konkuriše na drugu poziciju, opravdana je sumnja da onda svi kandidati koji konkurišu nisu u ravnopravnom položaju. Razlog je jednostavan, kandidati koji rade u određenoj instituciji su se već kroz posao mogli dokazati, a postoji opravdana sumnja i da će rukovodilac radije birati svog dotadašnjeg kolegu, nego neku nepoznatu osobu. Također, u konkursnoj komisiji su i predstavnici institucije u koju se zapošljava, dakle, ponovo radne kolege. Na poziciju stručnog saradnika za ekonomski razvoj također je primljenja osoba koja već radi kao namještenik.
Iako, ponavljamo, to nije u suprotnosti sa propisima, pitali smo Agenciju zašto ne smatra za shodno predložiti da se ova praksa promijeni. Agencija shodno Zakonu o državnoj službi FBiH imenuje posebne komisije koje sačinjavaju najmanje tri člana, a od toga su najmanje dva službenici iz organa državne službe, od kojih je jedan predstavnik sindikata.
"Tačno je da su članovi komisije za izbor i službenici iz organa državne službe za koji se konkurs objavljuje, ali oni su u obavezi postupati profesionalno i nepristrasno. U suprotnom su odgovorni za povredu službene dužnosti", navode u Agenciji.
Također, dodaju da postoji mogućnost ostavke i izuzimanja članova komisije za izbor te da svaki kandidat može tražiti izuzeće određenog člana, o čemu odlučuje Odbor državne službe za žalbe. Ovo na papiru lijepo zvuči, ali kandidati ne znaju da li se s njima na konkursu pojavljuju i oni koji već rade u određenoj instituciji, a koje će ocjenjivati njhove kolege. To obično saznaju nakon podužeg istraživanja i traženja dokumentacije na uvid.
Najviše bodova ne garantuje posao
Interesantna je i pozicija stručnog saradnika za EU integracije na istom konkursu. Naime, kandidat koji je odabran je peti po konačnom zbiru bodova na listi uspješnih kandidata. Ista osoba je konkurisala i na još neke pozicije, ali je imala loš rezultat iako se radilo o pitanjima iz gotovo iste materije. Propis kaže da rukovodilac organa državne službe, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, postavlja kandidata, sa liste uspješnih kandidata, za kojeg procijeni da će najbolje obavljati poslove. Ukoliko u roku od pet dana ne zatraži mišljenje, Agencija predlaže prvorangiranog po broju bodova. U ovom slučaju je, dakle, rukovodilac procijenio da će petorangirani po broju bodova najbolje obavljati posao. Rukovodilac ima pravo odabrati bilo kojeg kandidata sa liste uspješnih, no očigledna je diskriminacija ukoliko ne odabere onog ko je ostvario najbolji rezultat. Hoće li se takvi propisi promijeniti, ostaje da se vidi. U Agenciji su nam samo potvrdili ono što smo znali, a to je da ona može predložiti izmjene propisa, ako primijeti njihove manjkavosti u praksi.
Primjera radi, na intervjuu na ovom konkursu su ocjenjivane i retoričke sposobnosti kandidata. Jedan od njih nam je kazao kako je intervju trajao svega nekoliko minuta, a on je konkurisao za više pozicija. Tako su na osnovu istog razgovora s njim pojedini članovi komisije ocijenili da su mu za jednu poziciju retoričke sposobnosti za dvicu, a za drugu za peticu. Jedna od kandidatkinja na istom konkursu nam je kazala kako su joj pogrešno sabrani bodovi, što mijenja konačan poredak na spisku. U Agenciji navode da u ovakvim slučajevima postoje sankcije za članove komisije, shodno propisima.
Kao što smo već naveli, spomenuti konkurs je raspisan u februaru, ali sva procedura još nije okončana. Kandidati su dobili obavijest o tome ko je primljen na koju poziciju, ali će to biti konačno tek nakon što Odbor za žalbe uradi svoj posao, budući da ima onih koji su se žalili. Žalbe su uputili u predviđenom roku, prije dva mjeseca. Rok za odgovor je 30 ili 60 dana, u zavisnosti od konkretnog slučaja.