Zašto Dodik stalno prijeti i zašto ne pokreće secesiju entiteta Republika Srpska

No osim dobro proračunatih poteza i plesa po žici odluka koje su antidržavne, prvi čovjek politike RS-a nikada povukao onaj posljednji potez, potez otcjepljenja.

To svakako ne znači da je cjelokupna Dodikova politika blef i da to u jednom trenutku i neće učiniti, ali je simptomatičan rukopis kojim povlači poteze za ostvarivanje svojih ciljeva već skoro dvije decenije.

Naime, Dodik vješto pribjegava utabanoj strategiji. Zagalami pa zaprijeti, a sve s ciljem utvrđivanja pazara. Drugim riječima, Dodik traži maksimum da bi u političkim pregovorima sa partnerima ili sa visokim predstavnikom dobio optimalno.

Tu taktiku Dodik i cijeli politički establišment oko njega primjenjuju prilično uspješno skoro 17 godina. Praktično od trenutka kada je međunarodna zajednica odlučila igrati defanzivniju ulogu te sve procese prepustiti domaćim liderima. Taj prostor najbolje je koristio upravo Dodik, koji je siromašni entitet koji vodi takvim pristupom spašavao dugova, ali i drugih političkih provalija.

Prije dva dana Dodik je po ko zna koji put otvoreno zaprijetio da će, ukoliko visoki predstavnik Christian Schmidt nametne zakon o državnoj imovini, isti dan proglasiti nezavisnost RS-a. Dakle, prema ovoj tvrdnji Dodika samo jedna odluka dijeli od proglašenja nezavisnosti. Pa se postavlja pitanje koliko je realno da neko ko 17 godina prijeti otcjepljenjem to i ne uradi, ako ga samo jedan potez visokog predstavnika dijeli od toga. Istog visokog predstavnika, Christiana Schmidta čije je odluke u RS-u odbacio i zbog čega mu se sudi.

Suštinski, zar bi Dodik propustio priliku za otcjepljenje da to zaista može uraditi, ako zavisi samo od jedne odluke. Ostavimo po strani da Dodik također mora biti svjestan da vjerovatno niko osim Rusije ne bi priznao takvu nezavisnost, no u Dodikovim prijetnjama se može kriti nešto drugo, a to je slanje poruke Schmidtu i vršenje pritiska na njega u iščekivanju nametanja zakona o državnoj imovini.