Zašto Dodikova granična policija nije realna: "Finansijski neodrživa institucija pretvara RS u logor"

Politolog i kriminolog Ramiz Huremagić ističe da je ovaj zakon u nizu problematičnih odluka vlasti Republike Srpske najmanje provodiv.

Huremagić ističe da je ova inicijativa samo jedan u nizu spornih zakona koje su vlasti RS donijele posljednjih sedmica, a koji imaju potencijal da značajno ograniče slobodu kretanja građana. Ova najava, prema njegovom mišljenju, nije samo politički motivisana, već ima i dalekosežne praktične posljedice po svakodnevni život ljudi.

Sigurnosne i političke implikacije

Jedan od ključnih argumenata protiv formiranja entitetske granične policije leži u odluci Ustavnog suda iz 2000. godine, kojom je potvrđena zakonitost Zakona o državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine. Na osnovu člana 3, stav 5 Ustava BiH, formirana je državna institucija koja štiti granice zemlje, a jednom prenesene nadležnosti ne mogu biti vraćene na nivo entiteta.

Pored političkih i sigurnosnih pitanja, Huremagić ističe i praktične izazove koji prate ovu inicijativu. On se pita kako će RS finansirati ovakvu ambicioznu mjeru, s obzirom na to da entitet već ima problema sa plaćanjem tekućih obaveza, a kamoli sa dodatnim finansijskim teretima.

"Gdje su pare za finansiranje svih zakona Milorada Dodika - granične, sudstva, policije, čega sve ne? Ko će to platiti dok RS ne može da plati ni 100 miliona dolara duga Slovencima (firma Viaduct) pa se sad sudski plijeni imovina institucija BiH? I to dok njegovi uredno dižu ruke u državnom parlamentu za budžet BiH jer od nekud i pare treba i da dođu, zar ne? Onaj isti parlament koji je povećao plate policiji i vojsci BiH", ističe Huremagić.

Postavlja se i pitanje praktične provodivosti, šta bi to zapravo kontrolisala "entitetska granična policija".

"I koju bi to granicu kontrolisao? Ako je nešto granica, onda mora imati granične kontrole s obje strane. U protivnom, on bi okolčio RS kao logor i jedina svrha bi bila, čak i kad bi hipotetički bilo moguće, da drži stanovnike RS kao logoroše. Kolektivno", pojašnjava Huremagić.

Pravni aspekti i mogućnost implementacije

Huremagić takođe ističe da donošenje zakona ne znači automatsku implementaciju. On daje primjer Federalnog USKOK-a, koji je preko deset godina čekao na početak rada, a još uvijek nije u potpunosti funkcionalan. Ovo pokazuje da je proces implementacije složen i dugotrajan, a ne može se ostvariti preko noći. Stoga, on smatra da je najava formiranja granične službe RS više politički potez nego realna politika.

Huremagić povlači paralelu sa situacijom iz 2011. godine, kada je RS pokušala da organizuje referendum o sudu i tužilaštvu BiH. Tada je, prema njegovom mišljenju, došlo do sličnog scenarija, gdje je RS tražila sagovornika u međunarodnoj zajednici, a na kraju je dobila određene ustupke, poput "reforme pravosuđa".

"Tad nasjeli mnogi na kockarski blef pa došla Catherin Ashton da mu da reformu pravosuđa, čitaj: pravo da radi u pravosuđu šta hoće. I da, da li je neko negdje vidio jedan rezultat te reforme, osim Gordane Tadić i Tegeltije? Možda Vrhovni sud BiH negdje?", podsjeća Huremagić.

Stoga, on smatra da je i ova najava granične službe dio šire strategije da se stvori atmosfera straha i beznađa, kako bi se izvršio pritisak na međunarodnu zajednicu.

Trenutna politička situacija i podrška naroda

Huremagić smatra da trenutni lider RS, Milorad Dodik, nema politički potencijal niti podršku naroda. On ističe da, da Dodik ima podršku, ljudi bi izašli na ulice u hiljadama, što se nije dogodilo.

Umjesto toga, Dodik se oslanja na medijski prostor i stvaranje panike kako bi održao svoj uticaj. Međutim, Huremagić smatra da je ova strategija kontraproduktivna, jer stvara atmosferu straha i nesigurnosti, umjesto da donosi konkretna rješenja.

Dodikova strategija je ponavljanje istog scenarija – širenje straha i destabilizacija, nadajući se da će ponovo dobiti neku vrstu ustupka od međunarodne zajednice. No, realnost je suprotna: institucije BiH normalno funkcionišu, a Dodik je ostao bez podrške građana i međunarodnih aktera. Evropska unija ovaj put ne reaguje na isti način, svjesna grešaka iz prošlosti.

Najveći dokaz neuspjeha ove strategije jeste činjenica da građani Republike Srpske i dalje rade u državnim institucijama i policijskim agencijama BiH, uprkos političkom pritisku. Huremagić ističe njihovu hrabrost i značaj, jer su upravo oni ključni faktor koji dokazuje da država BiH funkcioniše uprkos pokušajima destabilizacije.

"Niko ih zbog toga ne treba nazivati herojima ali treba istaći njihov značaj I težinu situacije u kojoj se nalaze. Mnogi su zasigurno izloženi svemu i svačemu. I zato su oni neizmjerno bitni i imaju moje beskrajno poštovanje. Posebno bivše kolege u policijskim agencijama BiH i pravosuđu", ističe Huremagić.

S obzirom na sve ove činjenice, entitetska granična policija će izgledno ostati mrtvo slovo na papiru – još jedna od Dodikovih političkih egzibicija koja nema ni pravni, ni sigurnosni, ni finansijski osnov.