Zašto je kolona JNA bila legitimna vojna meta? Presude iz Haga kao dokaz međunarodnog sukoba
Godinama se vodi polemika i licitira prvo o broju žrtava među vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine, ali i o karakteru napada na kolonu za koju zvaničnici iz RS-a tvrde da je ratni zločin.
Šira slika dešavanja, presude iz Haga i dokazi ipak bacaju nešto drugačije svjetlo. Sarajevo je nešto manje od mjesec dana prije Dobrovoljačke napadnuto, granatirano. Predsjedavajući Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović je kidnapovan u danu kada su paravojne jedinice uz podršku JNA pokušale zauzeti najvažnije institucije i tačke u Sarajevu.
Prvi veliki argument je presuda prvom haškom osuđeniku za ratne zločine u BiH Dušku Tadiću, prijedorskom zločincu koji je osuđen za zločin protiv čovječnosti, kršenje zakona ili običaja ratovanja, a u žalbenom postupku i za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine.
Upravo je Haški tribunal u prvostepenom postupku Pretresno vijeće u predmetu Tadić zaključilo da je nesumnjivo do 19. maja na dijelu teritorija BiH vladao međunarodni vojni sukob.
To je zaključeno na osnovu predočenih dokaza u vezi sa bombardovanjem Sarajeva, napadima na gradove duž granice BiH sa Srbijom, ali i upadom jedinica iz Srbije i Crne Gore na područke Republiek BiH. Stoga je već u prvostepenom postupku Tadiću zaključeno da je od početka 1992. pa do 19. maja u BiH vladalo stanje međunarodnog sukoba.
To je bio sukob između odbrambenih snaga Republike BiH s jedne strane i JNA koja je djelovala sa različitim paravojnim formacijama bosanskih Srba s druge strane.
S tim u vezi mogu se pratiti i dešavanja u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. ali i 3. maja 1992. godine. Kolona JNA je bila vojna meta
Pretresno vijeće u predmetu protiv Duška Tadića je pak utvrdilo da se međunarodni sukob može posmatrati do 19. maja, a kasniej ne. Ipak, u Žalbenom postupku u istom slučaju je dokazano da je do kraja rata u BiH trajao međunarodni sukob jer je dokazano da je tadašnja Savezna Republika Jugoslavija i Vojska Jugoslavije, kao nasljednica JNA osim logističke i finansijske podrške vojsci Republike Srpske imala i direktan utjecaj na rat u smislu naredbi i kontrole nad paravojnim formacijama poput jedinica Željka Ražnatovića Arkana, Vojsilava Šešelja i slično.
U konačnici, koliko je SR Jugoslavija imala utjecaja na RS i rukovodstvo RS-a tokom rata najbolje je potvrđeno Dejtonskim sporazumom i sastavom delegacije RS-a na pregovorima. U delegaciji, koju su u Dejtonu činili po tri člana iz SRJ i RS-a, čelništvo RS-a pristalo je da u slučaju da glasovi budu prepolovljeni odlučujući glas ima predsjednik SRJ Slobodan Milošević. Osim toga, pismo kojim se Republika Srpska obavezala da će poštivati Dejtonski sporazum potpisao je 21. novembra 1995. ministar vanjskih poslova SRJ Milan Milutinović.
