Zašto je trenutna politička kriza možda prelomni trenutak i zašto se ne smije pristati na Dodikov šablon ucjena
Šta je Dodikov problem?
Dodik ne priznaje Schmidta za visokog predstavnika. Ne priznaje njegove odluke i stoga odbija da prihvati nametnutu odluku o integritetu izbornog procesa. Ekspresno je počeo prijetiti blokadom odlučivanja u državnim institucijama, a dugoročno i vraćanjem na sto entitetskih zakona i odluka o osnivanju entitetskih agencija, instituta i brojnih drugih ustanova, poput vojske, indirektnih poreza i tako dalje. Dakle, Dodik sam kaže kako sve te odluke ima spremne, samo ih povremeno izvadi iz ladice na stol i zaprijeti da će krenuti u eskalaciju i konkretiziranje svojih prijetnji ukoliko se nešto ne promijeni.
Zaprijeti, blokiraj, pregovaraj
I koliko god to nevjerovatno zvučalo, ta taktika Dodiku pali već 17 godina i odluke tadašnjeg visokog predstavnika Miroslava Lajčaka o proglašenju amandmana na Zakon o Vijeću ministara.
Naime, s namjerom da spriječi paralizu institucija kroz bojkote, Lajčak je, dva mjeseca nakon dolaska u BiH, proglasio amandmane na Zakon o vijeću ministara, čija je suština bila u sljedećem: ministri iz Republike Srpske imaju pravo glasa samo ako dođu na sjednice; ako ne dođu, onda se odluke donose bez njih.
Radi se o sistemu koji je već ranije uveden u Predsjedništvu BiH. Milorad Dodik mora doći na sjednicu Predsjedništva i glasati protiv odluka, pa i onih koje su od koristi za RS (npr. donacije za bolnice u RS-u), zbog čega mu je mnogo teže provoditi bojkot nego ministrima u Vijeću ministara i parlamentarcima, kojima je dovoljno da se ne pojave i institucije su paralizirane.
Lajčakovi amandmani bili su radikalan udar na mogućnosti bojkota. Milorad Dodik je tada žestoko reagovao, kazavši da je odluka udar na Dejton. Tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić je zaprijetio ostavkom, a u priču se uključila i Srbija, odnosno državni vrh te zemlje s pričom da su interesi srpskog naroda ugroženi.
Kriza je trajala dok nije izvršen toliki pritisak na Lajčaka, što je dovelo do tzv. autentičnog tumačenja nametnutih amandmana. Suština je bila da su za finalnu odluku u Vijeću ministara potrebni su glasovi sva tri člana kolegija Vijeća ministara, koji moraju biti Bošnjak, Srbin i Hrvat. Tim "rješenjem" Lajčakovi amandmani su de facto poništavani, jer bi i dalje bilo dovoljno da jedan član Kolegija, koji je nužno iz RS-a, ne dođe na sjednicu i ne bi se mogle donositi odluke.
Gotovo isti pristup Dodik je koristio i 2011. kada je isposlovao odlazak stranih sudija i tužilaca, ali i 2016. godine kada je prijetio secesijom i produbljavanjem krize.
Dakle, svaki put Dodik svjestan neodlučnosti Evropske unije megalomanskim zahtjevima, koji u pravilu idu protiv države ojačava svoju pregovaračku poziciju, što u najvećem broju slučajeva dovede do razgovora, iz kojih jedini suštinski pobjednik bude Dodik.
Aktuelni trenutak
No, vratimo se aktuelnom trenutku. Za razliku od prethodnih skoro 17 godina sada se probosanskom političkom faktoru ukazala prilika da ogole Dodikovu politiku. I sada, kao i mnogo puta ranije Dodik je političku slamku spasa otišao tražiti primarno u Srbiji. Predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić je u sebi svojstvenoj epizodi dramatizacije posljednju Schmidtovu odluku predstavio kao ugrožavanje interesa srpskog naroda, iako se radi isključivo o poštenijim izborima i uprkos činjenici da opozicija u RS-u to podržava.
Iz Srbije su uslijedile fotografije i snimci naoružanja, paradiranje i priča o dronovima. Cilj je jasno eskalirati politički momenat i poslati poruku Evropskoj uniji i domaćim političkim predstavnicima. Naredna faza treba biti dogovaranje sastanka, pozivi na razgovore, kompromise i pregovore iz kojih već godinama kao jedini pobjednik izlazi Dodik.
No ne treba izgubiti iz vida da je finansijska situacija u RS-u dosta drugačija. Svi pojedinci, ali i firme koje su na sankcijama Amerike nemaju više bankovne račune i otežano im je poslovanje i rad. To je do sada najdirektnija poruka Amerike, ali i Velike Britanije, jer sankcije daju efekta i pokazuju kako prolaze oni koji podrivaju državu.
Pristup Amerike u BiH je u ovom trenutku itekako odlučniji u odnosu na Evropsku uniju. Pa je pravo pitanje za šta će se odlučiti domaći političari. Da li će zbog dugoročnih interesa države podržati američki pristup ili će još jednom pasti na stari Dodikov šablon, gdje se nakon podrivanja države, vrijeđanja i ponižavanja jednog naroda, govoreći da mogu živjeti na 25 posto teritorije i raznim ucjenama ponovo pristati da traže "kompromise".
Suštinski, finansijski obračun spram secesioniste Dodika predlagao je i aktuelni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković u jesen 2021. Tada je Dodik blokirao rad državnih institucija nakon što je Valentin Inzko izmijenio Krivični zakon i zabranio negiranje genocida, ponovo utvrđujući pregovaračku poziciju, a Konaković je tada predlagao da se treba pokazati odlučnosti i RS-u blokirati novac od MMF-a i sve što se može.
"Ja nisam protiv zakuhavanja na političkoj sceni, Dodik je zaslužio davno da ode, očigledno je kreator nekih novih fašistoidnih politika na Balkanu i kao takav nije zaslužio čak ni respekt. Nakon njegovih posljednjih izjava o Bošnjacima, muslimanima, konvertitima on nije zaslužio ni ljudski ni moralni ni bilo kakav respekt i poštovanje", rekao je Konaković 1. septembra 2021. godine.
