Hoće li se "aktivirati"?
179

Zašto se Naša stranka nakon više od godinu dana vlasti i dalje ponaša kao opozicija

Piše: Nihad Žunić
Kada je 2022. godine formirana vlast na državnom, a u aprilu 2023. godine na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, na ovom nivou je po prvi put u svojoj historiji dio vlade bila Naša stranka. Međutim, njeni zvaničnici se često ponašaju kao da su i dalje u opoziciji.
Izjave zvaničnika Naše stranke, poput njenog predsjednika Edina Forte, često zvuče kao da se ova partija nalazi van vlasti i kao da kritikuju donosioce odluka među kojima se nalaze i njihovi kadrovi.

Forto je tako javno kritikovao direktora Željeznica FBiH Enisa Džafića zbog problema oko sanacije željezničke pruge uništene u poplavama koje su pogodile dijelove BiH krajem septembra.

U press konferenciji gdje je Forto uz ozbiljne riječi kritikovao Džafića, pozvao je federalnu vladu da smijeni direktora Željeznica FBiH.

Međutim, Vladu FBiH čine i ministri iz Naše stranke, a podršku za ovaj sastav vlasti dobili su i od zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH iz Naše stranke.

Drugim riječima, Forto na press konferenciji traži odgovornost i reakciju vlade koju čine i njegove stranačke kolege.

Umjesto da javno od Nermina Nikšića, premijera FBiH i Fortinog koalicionog partnera, traži reakciju, Forto može tražiti djelovanje svojih stranačkih kolega na mjestima ministara i zastupnika i tako uraditi nešto konkretno.

Šta to govori o stanju unutar koalicije?

Primjer sa Željeznicama FBiH je također važan zbog reakcije koju je Nikšić imao kada je upitan o Fortinom "zahtjevu" da se Džafić smijeni.

"Ne interesuju me ta prepucavanja Forte i direktora, ja ću govoriti o Željeznicama FBiH. Spadam u ljude koji ne vole tražiti odgovornost u drugim ljudima i ne volim se prepucavati na ovakav način kako su to uradili ministar Forto i direktor Željeznica, optužujući jedni druge i na kraju prebacivajući lopticu na potpuno treće lice", kazao je on.

Indikativno je da Nikšić, kao predsjednik SDP-a i federalni premijer, ovako govori o svom koalicionom partneru.

Naravno, Nikšić nije rekao ništa kontroverzno ili sporno, ali se indirektno optužio svog partnera na više nivoa vlasti da se bavi "prepucavanjem" i "prebacivanjem loptice", što možda sugeriše kakve odnose imaju u koaliciji.

Posebno je to važno jer Nikšić, Forto, ali i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, često ističu svoje "dobre odnose" i "odličnu saradnju", što je u suprotnosti s onim što smo mogli vidjeti, i to poprilično jasno, na ovom slučaju.

Više primjera "opoziconog" djelovanja stranke koja je u vlasti

Primjer slučaja "Džafić" nije jedini gdje se Naša stranka ponaša kao opozicija i, efektivno, ne preuzima odgovornost za poteze vlade i/ili kadrova koje čine vlast.

Tako je, recimo, Naša stranka javno reagovala na činjenicu da je firma supruge Rame Isaka, federalnog ministra unutrašnjih poslova, kao dio konzorcija od šest kompanije dobila posao pružanja usluga fizičko-tehničke zaštite za Elektroprivredu BiH.

Tada su iz Naše stranke saopštili da "nemaju kome prijaviti" ovaj slučaj, rekavši kako on "izaziva opravdane sumnje o sukobu interesa."

Treba ovdje opet podsjetiti na činjenicu da je Naša stranka dio federalne vlasti, čija je odgovornost (i jedno od predizbornih obećanja) borba protiv korupcije, u koju spada i sukob interesa.

Dok javna saopštenja poput ovog, što vrijedi i za press konferenciju vezanu za Željeznice FBiH, možda osvajaju političke poene, ne mogu biti zamjena za konkretna djelovanja za koja Naša stranka, kao dio vlasti na entitetskom i državnom nivou, ima mogućnost i priliku.

Ništa ne spriječava zastupnike NS u legislativnim tijelima na oba nivoa da svoje partnere u vlasti "natjeraju", ili barem pritisnu, na promjene o kojima govore, umjesto da očekuju da će taj posao uraditi neko za njih.

Ministar Rimac kao najeklatantniji primjer neefektivnog populizma

Ništa ne pokazuje modus operandi ove stranke od dolaska na vlast kao primjer federalnog ministra zdravstva Nediljka Rimca.

Naša stranka je, uz NiP, bila najglasniji kritičar njegovog djelovanja na ministarskom mjestu, a posebno po pitanju imenovanja novog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Međutim, sva saopštenja Naše stranke, kao i javni nastupi zvaničnika ove partije, po ovom pitanju izgledaju kao da traže odgovornost vladajućih struktura, zaboravljajući da su oni dio te iste vlasti, što se ne može opisati nikako drugačije do populizmom.

Ako je pitanje direktora KCUS-a, kao što to vrijedi i za prijašnje primjere, toliko važno da zvaničnici Naše stranke tome posvećuju javne istupe i saopštenja, zbog čega se ne djeluje institucionalno i kroz snagu koju NS ima kao partner u vlasti?

Bez glasova zastupnika iz Naše stranke Vlada FBiH ne bi mogla biti imenovana, a uskraćivanje podrške rezultiralo bi ozbiljnom krizom, što govori da postoje alati koje NS može iskoristiti ako želi da riješi probleme o kojima govori javno.

Ipak, javna djelovanja zvaničnika Naše stranke, i to u prvom redu njihovog predsjednika, sugeriše da bi NS željela "najbolje od oba svijeta", odnosno da prihvataju zasluge za dobro, a prebacuju odgovornost za loše stvari.

To sugeriše i činjenica da su upravo kadrovi Naše stranke najviše slavili dobijanje zelenog svjetla za otvaranje pregovora naše zemlje za članstvo u Evropskoj uniji.

Vrijeme je da Naša stranka "shvati" da je dio vlasti i da uz svu moć koja dolazi s tim mora doći i preuzimanje odgovornosti kada nešto krene po zlu.