Zašto srednjoškolac Ante iz Mostara iz straha nikad nije bio na "lijevoj strani" i Starom mostu?
Ante, jedan od srednjoškolaca iz Mostara, govori kako "muslimani ne vole da ih u kafiću poslužuje Hrvat", kao što ni on kao Ante "ne bi volio da su u kafiću u koji on ide sve muslimani, jer tada ne bi ni išao u njega".
"Postoje te granice, ne slažemo se i ne želimo biti u kontaktu", kaže ovaj srednjoškolac, te navodi kako iz straha nikad nije bio na "lijevoj obali" i Starom mostu, jer, kako kaže, "ako ode tamo, neko će prepoznati da je Hrvat i upast će u probleme, pa može biti svašta".
Dalje Ante navodi kako nekog muslimana koji pređe na zapadnu obalu može prepoznati po "boji kože, govoru, kretanju, načinu odijevanja, pa i teksturi lica i tamnijoj koži"...
"Društvo me tako naučilo..."
Dr. sci. Esad Bajtal, politički analitičar i profesor filozofije i sociologije iz Sarajeva, u razgovoru za Klix.ba pojašnjava kako, ukoliko već tražimo krivca za ovakvo stanje u društvu, koje se najpreciznije reflektira u stavovima ovih mladih ljudi, onda je ključno da shvatimo kako su "krivi svi osim ove djece".
Bajtal smatra da krivac uvijek postoji, a ukoliko to posmatramo iz psihološkog aspekta, u obzir uzimamo američki bihejviorizam, koji se zasniva na teoriji kako je dijete koje se rađa "tabula rasa" (prazna ploča), te kako je od njega moguće, uz adekvatan odgoj, napraviti sve - od ljekara i inžinjera do kriminalca.
"I porodica je društvo - sociolozi kažu da je ona ćelija društva, a psihologija će to priznati. Krivi su roditelji i društvo u najširem mogućem smislu riječi, a to obuhvata i medije, no iznad svega politiku i politikanstvo koje je uvijek loša politika. Dakle, krivi su svi osim ove djece", pojašnjava Bajtal.
"Staze nam tabaju mračnjaci"
Bajtala smo upitali za tumačenje fenomena posebno prisutnog u postratnom periodu u BiH, u kojem nacionalističke ideje sa mlađim generacijama, paradoksalno, samo jačaju, postajući ekstremniji oblici onoga iz čega su nastale. Djeca koja su danas u najvećoj mjeri zatrovana nacionalizmom nemaju nikakve veze sa ratom, a ipak, najčešće su upravo mlađe generacije najviše sklone mržnji i podjelama, gdje se, baš poput gluhih telefona, ideje prenose s koljena na koljeno, pa na kraju imamo pervertiranu sliku stvarnosti koja zapravo nema mnogo veze sa stvarnim stanjem stvari.
"Ta djeca imaju sliku koja je daleko od stvarnosti, budući da nemaju predratno iskustvo koje smo mi imali i u kojem su ljudi bili ljudi. Svi smo istovremeno imali i svoje religije i nacije, ali se niko nije time bavio, to je bilo tamo negdje i nije uopšte bilo važno. Ova djeca nemaju iskustvo ni referentnu tačku, kao ni način da uporede šta je tačno od onoga što im pričaju njihovi roditelji, nastavnici, mediji, političari... Oni naprosto slijede jedan trag, idu utabanim stazama, a staze im tabaju mračnjaci", pojašnjava Bajtal, te navodi kako su ova djeca nažalost gurnuta na utrte staze etnosa, nacionalizma, kleronacionalizma, klerofašizma, i oni tuda tabaju jer u svojoj mladosti nemaju drugog iskustva da to uporede.
Zajedništvo i poštovanje u BiH poput misije osvajanja Himalaja
Kad steknu bilo kakvo iskustvo, bilo teorijsko kroz knjige ili kroz druženje i budu imali referentnu tačku oslonca, oni će mijenjati svoje mišljenje, smatra Bajtal, te dodaje kako imamo razloga za optimizam, budući da i u ovom serijalu možemo vidjeti dosta mladih ljudi koji su vrlo trezveni i svjesni i jedne i druge tačke.
"Oni su naprosto etnonamagnetisani, kleronamagnetisani, pozivaju se na vjeru i na religiju... njih bi sad trebalo razmagnetisati, ali kako? Trebalo bi, prije svega, razmagnetisati društvo, političke ideologije koje to šire, medije koji su stranački, razmagnetisati roditelje...", navodi Bajtal.
I iako se ovo čini poput nemoguće misije, naš sagovornik vjeruje kako ništa nije nemoguće.
"Sve je moguće, samo treba početi. Mora se dogoditi prvi korak. Kad gledamo široko, to izgleda kao nemoguća misija, kao nama iz svojih domova pojmiti osvajanje Himalaja ili Mount Everesta. Međutim, ljudi su se popeli, neko sa promrzlinama, manjim ili većim, ali niko bez njih. I ovaj proces će ići sa svojim promrzlinama i opekotinama. I ovo mora proći, ova prolazna, besmislena avantura ludaka koji su nam napravili ovo što su nam napravili. Mi ćemo se iz nje izvući. Bit će to vrlo teško, ali ja ne želim da moja djeca rastu u ovakvom blesavom društvu podjela i mržnje", zaključio je u razgovoru za Klix.ba Esad Bajtal.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
