Zastupnica Skupštine RBiH Rasema Mehadžić: Odluka o nezavisnosti je bila povod, a ne uzrok rata
Kao kandidatkinja SDA u banjalučkoj regiji je izabrana za zastupnicu u Vijeću građana republičke Skupštine. Tada je centralnu zakonodavnu instituciju činilo i Vijeće općina.
Mehadžić je prije posljednjeg rata bila sudija, a uoči rata je postala advokatica. Sebe je opisala kao vrlo liberalnu osobu koja je posvećena pravdi i čestitosti. Prethodno navedeno je istakla kao razlog zašto je studirala pravo.
Prema njenim riječima, 90-ih je prihvatila da se svijet mijenja, pa tako i Bosna i Hercegovina. Napomenula je da je Skupština RBiH odluku da se referendum održi donijela krajem januara 1992. te da je tada bila optimista u pogledu budućnosti Bosne i Hercegovine.
O prijetnjama ratom sa skupštinske govornice
Kao i većina drugih građana, nije vjerovala da će se obistiniti prijetnje pojedinih parlamentaraca, upućene sa skupštinske govornice, da će se rat desiti. To se prije svega odnosi na osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.
"Većina je vjerovala da rata neće biti. Možda i jesmo suviše vjerovali. S druge strane, toliko smo vjerovali u bratstvo i jedinstvo da ni u snu nismo vjerovali da će vas prvi susjed i prijatelj napasti, ubiti, silovati i raseliti, da će se desiti zločin, tj. genocid. Posebno smo vjerovali da rat neće biti tako krvav", prisjetila se u razgovoru za naš portal.
Govoreći o razgovorima sa skupštinskim kolegama prije i nakon parlamentarnih sjednica, napomenula je da su pojedini politički predstavnici Srba podržavali održavanje referenduma o nezavisnosti, tj. osamostaljivanje od Jugoslavije.
"Sada na te stvari gledam drugačije nego tada. Imali smo suprotstavljena mišljenja o Bosni i Hercegovini. Većina Srba, ne svi, je mislila da Bosna i Hercegovina treba ostati u krnjoj Jugoslaviji. Ipak, Bošnjaci, Hrvati i Srbi iz reformista, Saveza komunista i liberala su podržavali mirno odvajanje, kao što su to uradile Slovenija i Hrvatska", ukazala je.
Kako je kazala Mehadžić, mnogi politički predstavnici Srba su šutili na prijetnje koje su se upućivale, a za nju je to bio znak odobravanja.
"Nije se desilo da neko izađe i kaže: 'Karadžiću, nisi ti u pravu'. Toga nije bilo", dodaje.
Razgovor s Miloradom Dodikom
Prisjetila se i razgovora s članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom koji je tada bio također zastupnik u Skupštini RBiH. Svrstavala ga je među one koji nisu podržavali rat i među one koji nisu nacionalisti.
"Tada sam razgovarala s Dodikom kao članom reformista i on tada nije bio za rat. Iz njegove priče nisam mogla da zaključim da je on za rat. On jeste bio da se ostane u krnjoj Jugoslaviji, ali ga nisam svrstavala među nacionaliste. Mislim da tada nije bio nacionalista", istakla je.
Pri stavu je da je sada Dodikov nacionalizam u svrhu prikrivanja svega onoga što je loše uradio kao vladajući političar. Poručila je da se razočarala u mnoge s kojima je tada razgovarala.
"Nezavisnost nije bila uzrok, već povod za rat"
Ne misli da je odluka o nezavisnosti Bosne i Hercegovine bila uzrok rata, već da je to bio povod za rat.
"Tražen je razlog za rat. Na sceni je bilo pripajanje Srbiji ili nestanak Bosne i Hercegovine. Mislim da se taj scenarij dugo pripremao", rekla je.
Nije očekivala da će rat tako dugo trajati i da će biti tako grozan. Smatra da je odluka o nezavisnosti dobra, jer se time, kako je navela, očuvao kontinuitet Bosne i Hercegovine. Tvrdi da i danas pojedine države imaju teritorijalne aspiracije prema Bosni i Hercegovini.
Napuštanje politike i situacija danas
Od 1996. nije politički aktivna. Kao razlog zašto je to tako je istakla to što "voli reći ono što misli" i što se "uvijek zalaže za pravednost". Osim toga, nisu joj uvijek prihvatljivi kompromisi.
"Nisam ona koja bih pravila kompromise na štetu države. Kada sam shvatila da ne mogu praviti kompromise na štetu države, povukla sam se iz politike. Previše štetnih kompromisa je napravljeno", ocijenila je.
Odgovornim za trenutno stanje u Bosni i Hercegovini smatra i, kako je izjavila, međunarodnu zajednicu. Saglasna je da se bez nje ne bi mogle uraditi mnoge dobre stvari, ali joj zamjera to što nije imala "petlje i odlučnosti da ukraj stane secesionističkim snagama". Kako je naglasila Mehadžić, suviše nas je pustila da mi sređujemo i da se sređujemo.
