Mještani ove varošice, nakon zatvaranja trafike, dnevne novine i poneki časopis kao i dopune za mobilne telefone kupuju u trgovačkim radnjama.
Poslije završetka rata, u ovom mjestu su radile tri trafike. Vremenom su sve zatvorene kao i pekara, mesara, poslastičarnica i još neke zanatske radnje.
Više puta su neki pojedinci pokušavali i otvarali mesare i pekare, ali je zbog stalnog smanjenja broja stanovnika i slabe platežne moći građana promet bio nezadovoljavajući i brzo su ih zatvarali.
U Srebrenici ne radi nijedna prodavnica obuće ili odjeće, pa su mještani prinuđeni da odlaze u Bratunac ili druga mjesta, odnosno prelaze u susjednu Srbiju da kupe obuću, neki odjevni predmet, te meso ili druge potrepštine kojima se ne mogu snabdjeti u ovom gradiću
