Zbog nepotpisanih ugovora šintori moraju puštati pse koje uhvate, a ljudi Sarajevom hodaju u strahu

Mnogi od njih su djeca i starci koji se sami ne mogu nositi sa sve prisutnijim problemom u sarajevskim općinama i naseljima - psima lutalicama.

Na adresu naše redakcije pristigao je vapaj upomoć jedne sugrađanke koja se, kako kaže, svakodnevno suočava sa strahom kako za svoju, tako i za sigurnost svoje djece.

"Već tri godine, tačnije otkako je moj sin krenuo u prvi razred osnovne škole, obraćam se Općini Ilidža kao i svim preduzećima koja bi nam mogla pomoći u rješavanju ovog problema. Mi stanujemo u naselju Osjek, tu se nalazi makadamski put bez rasvjete kojim prolaze kako djeca tako i odrasli, ljudi se navečer vraćaju s posla i primorani su da prođu pored jedne kuće, odnosno velike livade na kojoj se nalaze psi lutalice", rekla je naša sagovornica.

Da li se radi o nekontrolisanom okotu ili pse neko dovozi nije sigurna, ali je, kako kaže, jasno da općina i nadležni ne rade svoj posao. Problem predstavljaju i neodgovorni vlasnici koji, zbog nemogućnosti ili manjka želje da se brinu o njima, napuštaju svoje pse.

"Šintori su prije dvije godine izlazili na teren i hvatali pse. Meni su slali informacije koliko su ih uhvatili. Bilo ih je desetak i nisu ih uspjeli sve skloniti. Institucije ne reaguju apsolutno ni na šta", naglasila je, navodeći kako su zbog nepotpisanih ugovora općina sa veterinarskim stanicama, šintori prinuđeni puštati pse koje uhvate ili još gore, ubijati ih.

Zakon je jasan. Kada se psi nalaze na ulici u jednoj lokalnoj zajednici, to je isključiva odgovornost lokalne zajednice i ona mora riješiti taj problem. U Zakonu o načelima lokalne samouprave u entitetu Federacija BiH u članu 8. jasno je definisana nadležnost, kao i u članu 28. Zakona o lokalnoj upravi entiteta Republika Srpska. Svaka jedinica lokalne samouprave prema članu 28. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja dužna je, u skladu sa procjenom stanja, napraviti sklonište za napuštene pse.

Prema informacijama do kojih smo došli, općina Ilidža s veterinarskim stanicama nije produžila ugovor što predstavlja jedan od osnovnih problema u rješavanju ovog pitanja, jer s obzirom na to da se psi prije slanja u azil moraju kontrolisati šintori su primorani pse ponovo puštati ili u drugom slučaju ubiti.

Iako nose titulu čovjekovog najboljeg prijatelja njihovo ponašanje je u velikom broju slučajeva nepredvidivo, čemu svjedoči i sve veći broj napada koji mogu ostaviti ozbiljne i nepovratne posljedice na čovjekovo zdravlje. Od šećera uzrokovanog stresom, šoka, mucanja, tjelesnih povreda, ali i onog najgoreg - smrtnog ishoda.

"Napada je bilo. Čak je i mog sina napao čopor. Psi su napadali i odrasle ljude i ti napadi su uredno prijavljivani, međutim iz kabineta načelnika po tom pitanju reakcija nije bilo", ističe ona i nastavlja:

"Tu je veliki broj kontejnera, mislim da je i to jedan dio problema. Psi su agresivni i tu se ne radi o malim slatkim psima, nego je nažalost riječ o pasminama koje su velike i brojne".

Dok su prevencija i sigurnost u našoj zemlji nepoznati pojmovi, zakon funkcioniše tek kada neko nastrada. Procjenjuje se da državom luta na desetine hiljada napuštenih pasa od kojih mnogi žive u jako lošim uslovima. Stvari dodatno otežava jako loša infrastruktura, nedostatak finansija i podrške vlasti.

U Bosni i Hercegovini je od 2009. godine na snazi progresivni i s evropskim standardima usklađeni državni Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja. Nadležno tijelo za provođenje Zakona je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, koje ovaj zadatak nalaže najvišem veterinarskom autoritetu u zemlji – Uredu za veterinarstvo BiH. Za provođenje mjera Zakona na lokalnom nivou, nadležne su lokalne vlasti. Zakon predviđa mjere koje se lako mogu uvezati u human i samoodrživi sistem za upravljanje populacijom pasa koji bi problem pasa lutalica riješio trajno i na način da se više ne ponovi.