Zekerijah Smajić: Zbog slabosti EU je moguće da se usred Berlina pale fitilji balkanskih sukoba

Navodi da mu se u disbalansu između namjera, htijenja, očekivanja i realnosti, tri spoznaje u ovom času čine najobjektivnijima.

"Prva je da Evropska unija (uz svu kozmetiku unutarnjih institucionalno-administrativnih prestrojavanja) nastavlja svoje beznadno plutanje bez kormirala. Druga spoznaja je da bez Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva kao najodanijeg evropskog saveznika, ništa ni dobro ni loše u Evropi nije moguće bez 'Velikog brata'. I treća, još gora, spoznaja je da će na zapadnom Balkanu, s ovakvim liderima i politikama, još zadugo umjesto ruža cvjetati trnje jer se 'Velikom bratu' za sada mir u svijetu, pa tako i na Balkanu, ne uklapa u strategiju nacionalnih interesa", istakao je Smajić.

Poručuje da na drugom polu globusa Evropska unija još uvijek ne zna lijek protiv frustracija koje u njoj već hronično izazivaju dominantna američka politička superiornost, politika agresivnog protekcionizma i okrutna nemoralnost globalizacije kao nove forme kolonijalizma.

"U takvim okolnostima, svaki pojedinačni pokušaj zdravorazumskog pozivanja na logiku, politički racionalizam i sudbinsku geopolitičku međuzavisnost padaju u vodu. Zato i jeste moguće da se usred Berlina ponovo pale fitilji novih balkanskih sukoba, da se rasprostiru mape novih velikodržavnih projekata, da se sanja i iznova zameću priče o prekrajanju granica iako se ne tako davno Njemačka vrlo decidno izjasnila protiv takvih planova. Upravo zbog toga ništa više na zapadnom Balkanu nije izvjesno kao neizvjesnost. Pa i kada je riječ o prekrajanju granica. Sve dok predsjednik Kosova Hashim Tachi usred Berlina može izjaviti da 'neće biti razmjene teritorija', ali da će 'radit na pripajanju Preševske doline većinski naseljene Albancima na jugu Srbije'. Ili da je 'podjela Kosova mrtva ideja, kao što je mrtva ideja o Zajednici srpskih općina s izvršnim nadležnostima na Kosovu'", istakao je Smajić.

Zasjenjene prijetnje po suverenost BiH

Ocjenjuje da prenaglašavanjem obnove dijaloga između Beograda i Prištine, koliko i zaglušujućom glorifikacijom Prespanskog sporazuma između Grčke i Sjeverne Makedonije o novom imenu ove bivše jugoslovenske republike, nisu zasjenjene samo sve ozbiljnije prijetnje po suverenost i teritorijalnu cjelovitost Bosne i Hercegovine, nego su se u nevakat prokazale i one slabosti evropskih lidera za koje se u javnostima regiona vjerovalo da su oličenje istinskog liderstva.

"Nemoć francuskog predsjednika u dijalogu sa kosovskim premijerom Ramushom Haradinajem u ishođenju odluke o povlačenju drakonskih trgovinskih taksi nije samo dokaz strmoglave Macronove političke impotentnosti i na međunarodnoj sceni, već i potvrda općepoznatog pravila po kojem su političke junoše na Balkanu oduvijek bile odlučnije, istrajnije i opasnije po mir, zajedništvo i stabilnost regiona od svake strane dobronamjernosti", kategoričan je Smajić.

Upitan šta se može očekivati od predstojećih sastanaka lidera zemalja zapadnog Balkana sa čelnicima Njemačke i Francuske, Smajić odgovara da nije optimista.

"Nisam optimista uz ostalo zbog toga što se i organizatori Berlinskog samita ponašaju balkanizirano prilikom odabira podobnih i izostavljanju nepodobnih učesnika ovog 'otvorenog i iskrenog dijaloga bez zadrške i bez rukavica', kako su ga prethodno sami najavljivali", kazao je on.

Napominje da nije bilo politički mudro niti paritetno da iz Srbije i sa Kosova, na primjer, budu pozvani i predsjednici i premijeri, a iz BiH samo odlazeći predsjedavajući Vijeća ministara u tehničkom mandatu.

"Isključivanje aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH iz ovog dijaloga ne može se svesti tek na kontekst loše političke poruke prema Dodiku i njegovoj slaboj državničkoj reputaciji u Parizu i Berlinu, već se radi o omalovažavanju najviše institucije nalogodavne, konsultativne i izvršne vlasti u zemlji, kao i o vrlo neozbiljnom simplificiranju aktuelne situacije u Bosni i Hercegovini. Dodikovim isključivanjem iz berlinskog dijaloga organizatori nisu samo prejudicirali neobjektivnu jednoglasnost o situaciji u ovoj zemlji kroz monolog predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića, nego su i ovoga puta potvrdili dominantnost realpolitičkog pragmatizma po principu 'drži vodu dok majstori odu' naspram istinske evropske perspektive ovog ekonomski, politički i sigurnosno trusnog područja", ocijenio je Smajić.

Upitan ko su jedini dobitnici berlinskog "idi mi, dođi mi" samita, Smajić odgovara Slovenija i Hrvatska kao članice Evropske unije kojima je zbog nedavne zajedničke prošlosti s ostalim republikama bivše Jugoslavije udijeljena kakva-takva uloga pomiritelja.

"Takva nakana EU je sama po sebi diskutabilna imajući u vidu dosadašnju razumljivu nezainteresiranost Slovenije prema zapadnom Balkanu i naglašenu neobjektivnost hrvatske državne politike prema Bosni i Hercegovini. Za Hrvatsku je Berlinski dijalog osobito važan i zbog toga što će naredne godine, kao najmlađa članica EU, Hrvatska biti u ulozi polugodišnjeg predsjedavajućeg Evropskog vijeća, pa joj ovakvi samiti i rasprave o zapadnom Balkanu zasigurno dobro duđu kao uigravanje. To međutim nije garancija da će hrvatske vlasti biti objektivnije u rješavanju graničnih problema sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom, u pravednom povratku bh. imovine naslijeđene sukcesijom, niti u rješavanju nesporazuma u vezi s Peljkeškim inat-mostom na jugu Hrvatske oko kojeg se već deset godina vode jalove rasprave. Za prava i pravedna rješenja na Balkanu potrebne sup prave, pravedne i odgovorne vlasti i politike koje se još ne naziru", zaključio je Zekerijah Smajić.