Željko Komšić odgovorio SDA: Kada vidim šta radite dođe mi da popijem otrov

Odgovor Željka Komšića prenosimo u cjelosti;

Osjećam potrebu da istinski zahvalim onome ko je pisao najnovije saopćenje SDA u kojem ste našli potrebu da se osvrnete na moje ime.

Također Vas molim da isto proslijedite Draganu Čoviću, HDZ-u i HNS-u, kao i da, sa istim upoznate, po mogućnosti, i zvanični Zagreb. Ovo govorim iz razloga što je iz Vašeg saopćenja jasno vidljivo da ja nisam Vaša marioneta, kako pomenuti tvrde već godinama, kao i da nisam nikakav dušmanin Hrvata u BiH. Iskreno Vam i od srca zahvaljujem na tome, jer ste učinili ono što ja ne mogu da učinim i dokažem već godinama.

Što se tiče ispijanja apaurina koje mi preporučujete, moram priznati da mi nekada dođe da radije popijem otrov kada vidim šta sve radite i kako to radite. Ako ste zainteresovani za ovu temu, moraću Vam napisati posebno i nadugačko pismo. Vaše je samo da se izjasnite da to želite da čujete.

Kada pominjete sastanak sa Čovićem iz 2014., ili ste kucali saopćenje u velikoj brzini ili niste dobro informisani, što me opet čudi, jer sam i sam više puta govorio o tome, a onda ispada da Vi niste ništa čitali ili pratili. Nije bilo nikakvog sastanka u Širokom Brijegu, tamo svakako nisam bio još od prije rata, sastanak je bio u Mostaru, a rezultat tog sastanka jeste izbor Izetbegovića u Predsjedništvo BiH. Jedini ko je oštećen tim sastankom jeste Radončić kojem je malo nedostajalo da tada postane član Predsjedništva BiH. Na Vašem mjestu, ja bih pokazao bar malo zahvalnosti za to. Usput, razgovaralo se i o temama koje Vam se možda sada čine nebitnim – euroatlantskim integracijama, potrebi da se situacija u BiH smiri i stabilizuje, itd. itd.

Vezano za skijanje kao vrstu sporta ili rekreacije, ovisi ko je za šta sposoban, moram Vam priznati da ja spadam u red onih ljudi koji su skijanje učili još u osnovnoj školi. S obzirom da imam 54 godine, izračunajte kada je to bilo. Nas su tada učili da je zdravo i pohvalno baviti se sportom jer jača duh i tijelo, odvlači djecu i omladinu “sa ulice”, od njih pravi ispravne ljude spremne na fer takmičnje, pobjedu ali i gubitak. Mnogo toga dobrog može da se nauči tako. Tu vas niko ne uči kako krasti u privatizaciji, kako krasti na tenderima, kako krasti u javnim preduzećima, itd.itd. Ali, rekoh već, to je za posebno pismo.