Željko Komšić: Pritisak na BiH će se nastaviti, a Milanović, pa znate i Kaligula je imenovao konja za senatora
Izbori su za manje od dvije sedmice, vaša politička priča je da ova država treba biti građanska, međutim u ovoj državi je etnički koncept i etnički element itekako prisutan, zar ne mislite da je priča o građanskoj državi na neki način utopistička?
Svaka ideja je bila utopistička na početku ali izašli smo s tom pričom i tim konceptom jer koncept u kome trenutno živimo jednostavno ne daje rezultat. Ja poštujem Ustav i u Ustavu pišu neke stvari i to će biti tako, tu nema nikakve dileme, ali definitivno koncept u kojem mi živimo je, moram reći nakaradan. Vidite da stalno iz godine u godinu ulazimo u konflikte koji imaju svoju etničku pozadinu, a kad govorimo o tome kako je organizovana Bosna i Hercegovina, to je jedan čudan miks i spoj sistema dva koncepta, jednog građanskog individualnog i drugog kolektivnog odnosno etničkog.
Na primjer svaki kanton, a kantoni su izborne jedinice, je građanski kanton. Tu vrijede principi građanske demokratije, jedan čovjek jedan glas. Republika Srpska je po tom principu isto građanski ustrojena, jedan čovjek jedan glas, što će reći da ima sve građanske prerogative. Nivo Federacije i nivo države su jedna čudna mješavina i to na način da se daje prednost etničkom principu u odnosu na građansko.
To je jedna čudna stvar od samog početka, od trenutka kad je pravljen Washingtonski sporazum. U tom sporazumu koji je zaustavio rat između Armije BiH i HVO-a i doveo do formiranja Federacije, neke stvari nisu rješene do kraja. Na primjer Federacija je postavljena ne kao Federacija dva ili tri konstitutivna naroda, nego kao ederacija kantona koji su organizovani po građanskom principu, a na nivou Federacije je zadržan tvrdi princip konstitutivnosti. Nakon toga u Dejtonu, koji je usisao Washingtonski sporazum, ta priča je nastavljena dalje, opet sa jednim čudnim miksom, jer rekao sam RS se organizuje po građanskom prinipu a Bosna i Hercegovina kao država se opet organizuje sa dominantno principu konsitutivnih naroda uz male primjese građanskog na primjeru izbora članova predsjedništva.
Tako da ta vrsta eksperimentisanja, jedna cijela nedoslijednost u sistemu državnog ustrojstva nas je dovela ovdje gdje smo. Kada pogledate u praksi, kada govorimo o prohodnosti, o jednostavnosti donošenja odluka, uvijek su u prednosti kantoni i Republika Srpska jer je lakše donositi odluke. Sve zapinje na nivou Federacije i na nivou Bosne i Hercegovine. Nameće se kao logičan zaključak, sa aspekta praktičnosti, da sve organizujemo na građanskom principu. Bolje to da uradimo jer sve će nam biti lakše, eliminisat ćemo jedan konfliktan princip, a svjedoci smo toga iz dana u dan da taj princip konstitutivnosti zapravo dovodi samo do konflikta i to u najgoroj mogućoj osnovi u Bosni i Hercegovini, eničkog pa i vjerskog.
Osvrnuo bih se na inicjativu "Milion potpisa za građansku Bosnu i Hercegovinu". Volio bih da nam pokušate objasniti kako to zamišljate praktično uraditi? Šta to znači građanska država u praksi, da li to znači ukidanje entiteta kantona, kako to postići?
Ne, to je sasvim nešto drugo, kod nas ljudi miješaju pojam građanske države i unitarizacije. Unitarizacija je nešto drugo, ja nisam za unitarizaciju, Bosna i Hercegovina ne bi mogla funkcionisati kao unitarna država jer u Bosni i Hercegovini postoje regije gotovo prirodno formirane. Dakle ne unitarizacija, da se sve donosi i odlučuje na jednom mjestu, to je sasvim nešto drugo u odnosu na pojam građanske države. Na primjer Njemačka je građanska država, ali je i federalna država. Nekada mislim da su to stvari koje se namjerno podmeću ljudima, jer se smatra da ljudi ne vode računa na sve te termine i šta ti termini znače.
Šta bi prvo konkretno trebali uraditi po vašoj zamisli građanske države?
Prvo ta ideja treba dobiti dovoljnu podršku građana Bosne i Hercegovine, odnosno sve to treba biti pretočeno u broj zastupnika u Parlamentu Bosne i Hercegovine gdje se o tome treba odlučivati. Ja znam u kakvoj zemlji živim, znam da to neće biti sutra, ali kao i sve svaki put počinje prvim korakom, ako planirate otići na vrh Trebevića pješke morate napraviti prvi korak, nećete se samo tako pojaviti na vrhu. Treba krenuti već jednom, jer mi smo stalno u nekoj defanzivi i stalno se nešto branimo, odbijamo napade, vrijeme je da i mi kažemo šta hoćemo, a upravo ta priča o milion potpisa je to. Nije to zato što ja to govorim, ili neka stranka ili neki krugovi, intelektualci nego da vidite i da narod to hoće.
Kako komentarišete kritike koji su izašli nakon objavljivanja te svojevrsne peticije? Mnogi su na društvenim mrežama krenuli sa nekom vrstom ismijavanja ili omalovažavanja te ideje?
Sve je legitimno, nemam ja problema s tim, ljudi imaju pravo na svoj stavi i svoje mišljenje. Moramo malo naučiti da živimo u demokratiji. Poštujem svaki stav i mišljenje izuzev ako je to namjerno, ako je to upućeno i usmjereno protiv ove države, njene cjelovitosti odnosno potpirivanja tenzija koje postoje u Bosni i Hercegovini, za te stvari ne mogu reći da su legitimne jer one vode daljem konfliktu, belaju. Ali ljudi imaju pravo da misle šta hoće.
Vaši politički oponenti zamijeraju vam i kažu Komšić kao član Predsjedništva nije mnogo uradio u prethodne četiri godine, kaže se da se vaše političko djelovanje zasniva na nekoj konfrontaciji sa hrvatskim političkim faktorima, onim koje oslikavju HDZ i HNS politiku. Onih koji imaju takve stavove ima sve više i u Sarajevu, kako gledate na takve komentare?
Meni je sve to legitimno, ja nemam problem s tim da ljudi imaju suprotan stav od onoga za šta se ja borim i zalažem. Ali ja se ne konfrotiram sa hrvatskim političkim faktorom, ja se u suštini konfrontiram sa HDZ-om, HNS-om, željom Zagreba da vlada ovom zemljom na način na koji Beograd vlada, odnosno ja se konfrontiram prvenstveno sa UZP-om.
Ako neko misli da treba biti lažno politički korektan pa šutiti i zatvarati oči na sve to to je njegovo pravo ali ja to neću da radim. Šta je problem reći šta mislite, ako ništa na račun svog životnog iskustva jer bio sam dio tog haosa koji se dešavao od 1992. do 1995. Ja mislim da je to karcinom koji razara Bosnu i Hercegovinu, na kraju krajeva možete me optužiti za bilo šta ali me ne možete optužiti za mržnju prema bilo kojem narodu ili bilo kome u Bosni i Hercegovini. Ja ne mogu pristati na UZP ili četništvo, ja ću vam uvijek punih usta reći i ne vidim niti jedan razlog zbog kojeg bi ja trebao biti politički korektan.
Čini mi se da ste jednom prilikom u junu izjavili da je od oktobra drugo poluvrijeme. Možete li nam objasniti na šta konkretno mislite u svoj političkom djelovanju s obzirom da nekada takve izjave budu protumačene kao tenzija i konfrontacija?
Ako je nekome dosta tenzije, defitivno meni je dosta. Ja sam čitav svoj život proveo u tenziji i jedan period svog života mi je glava u torbi bila. Meni je dosta tenzije, ja bih tako volio da lijepo i mirno živimo.
Ali kad govorimo o tenziji mislim da bi bilo nepošteno prema mnogo ljudi kojih više nema, prema onima koji su izginuli, prema svemu onome što smo prošli u životu da sad prestanem i ja tu ne mogu pobjeći od sebe. Nekome to može ići na živce, ja to stalno ponavljam, manje mi je važno šta će ko reći i misliti, najvažnije mi je kad ujutro ustanem i stanem pred ogledalo da li se sam sebi gadim ili ne gadim. Nije to nikakvo izazivanje tenzije nego je samo na osnovu iskustva i na osnovu onoga što vidim da se dešava na političkoj sceni i okruženju, ja vam garantujem da će se nastaviti ova priča. Izuzev ako ljudi nisu toliko naivni da misle da i Dodik priča ono što ne misli, da Čović priča ono što ne misli, da Milanović priča ono što ne misli. Ti ljudi govore ono što misle, a ako mi hoćemo da se ponoašamo poput noja, pa da godinama guramo glavu u pijesak, onda ako nam se desi nešto kao što se desilo krajem prošlog stoljeća nemojmo da se žalimo. Dakle do nas je. U ovom današnjem svijetu u kojem informacije lete u djeliću sekunde sa kraja na kraj svijeta mi treba da budemo naivni? Treba da govorimo sve je uredu? Nije uredu, ljudi hoće da rasture ovu zemlju, hoće da završe ono što nisu završili od 1992. do 1995. zar to nije toliko očigledno i jasno?
Kakve su vaše procjene kada je u pitanju izborni zakon? Ovo vas pitam jer od kako je počela predizborna kampanja tema "izborni zakon" je pomjerena u drugi plan iako smo imali cijelo ljeto stalne priče hoće li Schmidt nametnuti izborni zakon ili neće. Šta očekujete nakon izbora?
Zato sam vam i rekao da smo imali prvo poluvrijeme i da imamo drugo poluvrijeme. Nastavit će se ta priča, ne može proći mimo ove priče. Sada kako će se ta priča razvijati odosno koji će koncept odnijeti prevagu ovisi o nama. Ovo je predizborna kampanja, vidite da su stranci stali pa čak i Schmidt koji je razmišljao u toku predizborne kampanje da nametne neka rješenja, pa možda čak i nakon izbora ali za to mu nedostaje podrška, kada govorimo o PIC-u, Njemačke i Organizacije islamskog jedinstva koju predstavlja Turska. To je nešto što mu trenutno veže ruke, ali mu je personalno najvažnija podrška Njemačke ako se misli vratiti tamo i nastaviti političu karijeru. Mnogo toga će zavisiti o rezultatu izbora, o tome ko bude pobjednik, mada je kod nas u politici pobjeda relativna stvar. Zavisit će od toga ko će biti u prilici da formira novu vlast i kada se to završi onda će usliijediti pritisak da se ide u tom istom pravcu.
Kada su u pitanju kandidature za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda imamo duel Bećirovića i Izetbegovića ali i Hadžikadića. Da li možda strahujete da će te možda izgubiti neke glasove u okršaju ta tri kandidata a posebno kandidata SDP-a kojeg podržava 11 stranaka.
Ne strahujem ja ni od čega, bit će onako kako narod odluči. Šta god narod odluči ja ću to prihvatiti. Ali ja vam mogu podijeliti svoje iskustvo kada je riječ o podršci tih stranaka, to što rukovodstvo stranke stane iza nekog kandidata ne znači da će ih poslušati članovi stranke. To se odnosi na sve, pa i mene ako ćete iskreno. Narod odlučuje, na nama je da prihvatimo ono što narod odliči.
Da li vam na neki način odmaže to što gospodin Čović nije kandidat nego je tu Borjana Krišto. Da li mislite da bi u direktom duelu sa Čovićem imali više prostora i više šanse za uspjeh?
Osim spola, tu ne vidim nikakvu razliku. Ista je tu politika, ista filozofija, ista priča isti politički ciljevi. U suštini svejedno je da li je to Čović ili Krišto. Borjana Krišto će slijediti apsolutno sve što joj kaže Čović i Zagreb, dakle apsolutno je nevažno o kome se radi, pitanje je isključivo politka.
U kakvim ste odnosima sa Amerikancima i Britancima, da li je neko od vas tražio da se povučete?
U jako sam dobrim odnosima. Ne, nikada, niste prvi koji me to pita ali niko to od mene nije tražio. Nije bilo nikakvih pritisaka a ni razgovora na tu temu.
To sam vas pitao prvenstveno zbog izbornog zakona s obzirom da se na neki način moglo naslutiti da su i američka i britanska ambasada stale uz Schmidta kada je prije nekoliko mjeseci bila priča o nametanju izbornog zakona?
Oni jesu stali iza Schmidta, ja razumijem i šta oni hoće da postignu, Amerikanci prvenstveno jer Britanci uvijek prate Amerikance. Oni smatraju da će na taj način osigurati stabilnost u Bosni i Hercegovini dok ja tvrdim da je to pogrešan put. Oko toga sam imao bezbroj razgovora sa raznim američkim dužnosnicima i stalno smo im pokušavali objasniti da je sve to zapravo pogrešno postavljeno. Cijela priča o izmjenama izbornog zakona je pogrešno postavljena. Oni imaju neki svoj plan ali ja mislim da su pogriješili. Na kraju krajeva kad vidite sve ovo šta se dešavalo u toj priči oko izbornog zakona vidite šta je sada rezultat.
Rezultat je da imamo mnogo zategnutiju političku pa i etničku situaciju u Bosni i Hercegovini. Siguran sam da to nije bio cilj Amerikanaca ali način na koji je to rađeno je doveo do toga. Od početka smo im govorili da je mnogo mudrije ići u fazama, prvo uraditi izmjene koje neko naziva tehničke, spriječiti izborne krađe prevare a onda organizovati izbore. Kad dobijete poštenu sliku o onome što narod hoće, onda možete razgovarati o nekim drugim i ozbiljnijim stvarima. Međutim oni nisu htjeli ići tim putem, oni su pritisnuti prije svega Zagrebom i njihovom željom da vladaju Bosnom i Hercegovinom pa i prijetnjama koje su išle do toga da ukoliko ne dođe do izmjena izbornog zakona da će doći do ozbiljne eskalacije u BiH, oni su krenuli linijom manjeg otpora a to nas je dovelo do ove tačke gdje se sada nalazimo, da je nažalost ta međuetnička komponenta mnogo udaljenija nego što je bila prije četiri godine.
Nastavit će se ova priča, ali ako ćemo nastaviti ovu priču dajte da raskrstimo od čega počinjemo, a ne da počinjemo od ispunjavanja nečijih želja a sve pod prijetnjom neke destabilizacije, nekog konflikta.
Da li možete da prokomentarišete odnos Zorana Milanovića prema Bosni i Hercegovini, s obzirom da se ciklično ponavljaju njegove izjave koje su prilično problematične i koje izazivaju dosta reakcija, pogotovo kad je u pitanju genocid u Srebrenici? Vi kada ste bili u SDP-u taj čovjek je dolazio u Sarajevo i podržavao direktno vas. Šta mislite da se promijenilo u glavi Zorana Milanovića pa da on ima takav odnos prema Bosni i Hercegovini?
Ne znam šta se promijenilo, ja nisam taj ekspert, neki doktor Frojd pa da sve to razaberem. Ali ja to ovako posmatram, na primjer Kaligula je imenovao konja za senatora, a u demokratiji se zna desiti da narod izabere magarca i jednostavno vi to morate istrpiti jer je to demokratija. Ali kako je prošao i nestao Kaligulin konj senator, tako nestanu i magarci. S vremena na vrijeme samo treba istrpiti to.
Šta očekujete od rezultata Demokratske fronte? Za provođenje vaših ideja o građanskoj državi bilo bi mnogo bolje kada bi DF imao više zastupnika u državnom parlamentu. Zašto DF nije jači?
Onaj ko je pravio stranku, zna kakav je to posao. 2014 bili smo neko osvježenje na toj politčoj sceni i kretali smo se kao bager, kupili lijevo i desno. Ljudi su dolazili razočarani raznim stvarima, neki i zaista vjerujući i tu ideju ali neki vjerujući da će kroz tu novu stranku realizovati neke lične ciljeve. Toga uvijek ima u politici kako se stranka počela profilisati i kada se počeo hvatati politički pravac pogotovo kada smo ljudima dali do znanja da neki posao mogu raditi samo oni koji su kvalifikovani a ne da svako može raditi svaki posao počelo je dolaziti do osipanja. Politički potezi koje smo vukli, vukli smo u skladu sa trenutnom situacijom u zemlji i interesu naše zemlje. Da smo vodili računa o tome da smo svima prihvatljivi vjerovatno bi sada sjedili na tribinama grickali košpice i govorili kako niko ne valja. Naravno u tom periodu stranka je prolazila kroz određene turbulencije ali eto zadržala se mada su nam mnogi predviđali smrt nestanak tu smo. Upravu ste volio bih da imamo više zastupnika u državnom parlamentu, mada kada pogledate brojke imali smo pet sada imamo tri. Interesatno je kako se to prelijeva, ja držim i dalje da je i DF i SDP ljevičarska stranka, prošli put je bilo obrnuto SDP tri mi pet, a sada se to obrnulo. Ono što ja želim i kako bi ova stranka trebala da izgleda, je da tu moraju biti hrabri ljudi koji se ne boje nikoga, i da moraju biti črvrsti u svojim uvjerenjima pa i moralnim uvjerenjima. Ne smijemo se voditi time da moramo držati ljude iu članstvo potkupljujući ih kakvim pozicijama. Vodimo se time da posao rade oni koji to znaju a ne samo zato što su naši članovi. To je naravno teško jer ljudi onda ne vide korist, mnogo ljudi se vrzma u politici samo gledajući svoju korist. Teško je onda držati ideju o borbenosti i o brojnosti ljudi.
Još je 13 dana do izbora i mogu reći da sam prijatno iznenađen atmosferom pogotovo u nekim krajevima BiH gdje sam i ja bio sumnjičav kako će to proći. Ima krajeva u BiH koji su potpuno pozitivno iznenađenje ali pustimo impresije sve ćemo znati drugog oktobra uvečer. To je jedina mjerodavna anketa koja potvrđuje da li smo bili upravu.
Možda je nezahvalno o tome sada govoriti ali da li ćete opet u neku vrstu koalicije sa SDA? Prošli put ste ostali uz SDA, kako kažete niste htjeli na klupu za rezerve kao opozicija, nego ste preuzeli neku vrstu odgovornosti. Mnogi vas kritikuju zbog toga da ste kao stranka neka vrsta priljepka SDA. Nedavno je i bivši predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija za Klix.ba rekao da ste napustili SDP jer ste se protivili raskidu koalicije sa SDA. Kako to komentarišete?
Ja ću vam iskreno reći zašto je Lagumdžija raskinuo koaliciju sa SDA. Zbog Fabrike Duhana Sarajeva, jer mu SDA nije dao da uđe u FDS, zato je raskinuo koaliciju. To je ključni razlog pucanja koalicije SDA-SDP tada. I dalje je mnogo živih svjedoka koji će to potvrditi.
Ja sam SDP napustio iz dva razloga, dosta mi je bilo lopovske politike i izašao sam onog trenutka kada je Lagumdžija potpisao sporazum sa Draganom Čovićem, jer mu je Čović tada trebao u vlasti kao i Radončić jer je izbacivao SDA zbog FDS. Ja sam izašao onog trenutka kada sam tražio da predsjedništvo SDP o tom sporazumu u kojem je Lagumdžija pristao na sve ono što sada Čović traži. Dakle nejednaku vrijednost glasa, ako se sjećate, to nije toliko davno bilo, mi smo otišli od SDA i HDZ-a 2015. godine nezadovoljni nezakonitim i lopovskim postupanjima rukovodstava u javnim poduzećima.
Godine 2018. situacija je bila takva i mislim da nismo pogriješili. Trebao nam je očajnički MAP, to je stabilizovalo zemlju i trebalo nam je da zaustavimo sav pritisak koji je išao prema Sarajevu kada je riječ o izmjenama izbornog zakona. Kako će to neko tumačiti iskreno ja na to ne mogu uticati. Toliko smo o tome pričali, i ako nekome to do sada nije jasno neće mu biti sigurno jasno ni sutra. DF ni po čemu ni po filozifiji pa ni svojoj ideji ne može biti priljepak SDA. Nema potrebe da objašnjavam razne finese naših odnosa, ali ono što je bilo bitno tada je da se SDA ne dovede u priliku da popuste zahtjevima HDZ-a i stranaca kada je riječ o izmjenama izbornog zakona. Mislim da smo uspjeli. Sa SDA smo imali potpisan sporazum, potpisali smo ga Izetbegović i ja, da niti jedna stranka neće ići samostalno u priču o izmjeni izbornog zakona. Mi smo to ispoštovali, SDA je to ispoštovala. Da smo bliski, nismo bliski, naše političke filozofije su drugačije. Jedino smo bliski kada je riječ o Bosni i Hercegovini i moram vam biti iskren bio sam siguran da SDP neće pokleknuti na priče o izmjenama izbornog zakona i ispostavilo se da je i to bilo tačno.
Kako gledate na sporazum SDA i HDZ iz Mostara? S obzirom da politički oponenti SDA zamijeraju da su tu dogovorili da će upravo tu mijenjati izborni zakon. Sada to svako tumači na svoj način, kako vi vidite taj sporazum iz Mostara? Koliko je on pravno obavezujući?
Kod nas ni potpis ni riječ ne znači ništa ako to nećete da ispoštujete, to nije u političkoj kulturi BiH da se držite riječi i potpisa. Ali mislim da taj sporazum iz Mostara je dogovoren uz strašan pritisak stranca da se održe izbori tamo. Mislim da je u tom sporazumu Izetbegović nadigrao, pa čak i prevario Čovića. U njihove odnose ne mogu da ulazim, i meni su nekada iskreno malo čudni, teško ih je definisati pogotovo kada vidim SDA i HDZ u Mostaru često sam zbunjen ko je s koje strane. To trebate pitati njih dvojicu, šta su imali u glavama kada su to potpisivali
Ukoliko vas izaberu u Predsjedništvo to će biti vaš četvriti mandat, da li ste ikada pomislili dosta je više? Da li ste se umorili?
Nisam se umorio, ali doći će trenutak kada ću ja reći dosta je. To je sigurno i doći će trenutak kada ja moram reći doviđenja politici. Ne zato što to fizički neću moći ili biti bolestan ili imati previše godine, treba prepoznati trenutak kada trebate otići, on danas nije ali doći će i ja vam garantujem da ću ga prepoznati na vrijeme.
