Jedna generacija se prije skoro trideset godina izborila za nezavisnost Bosne i Hercegovine u izuzetno turbulentnim vremenima i sa mnogo krvi. Tu činjenicu, koju treba ponavljati, postavimo u kontekst današnjeg stanja. Šta današnjem čovjeku, nekim novim generacijama treba da bi nezavisnost i patriotizam doživjeli na pravi način.
Uz čas historije, pravi osjećaj slobode, sigurnosti, nezavisnosti i patriotizma čovjek će dobiti kada državu osjeti iza svojih leđa.
Kako je država, odnosno vlast, sa bilo kojeg nivoa građanima efektno mogla čestitati nezavisnost nego pokazivanjem brige za ono najvažnije - zdravlje. To je u aktuelnom momentu nabavka vakcina protiv korone. Nismo ih još dobili, jer je indolentna vlast, a prije svega pojedinci iz državne izvršne vlasti olako ignorirala direktnu nabavku vakcina, ne stvorivši ni uvjete da bi ih mogli nabaviti. Tako je BiH postala okovana famoznim COVAX-om, skraćenicom koju smo silom prilika zapamtili, a koja nam je kao onomad UN u ratu, obećala zaštitu zdravlja globalnim procesom nabavke vakcina protiv korone.
Okovani smo i MMF-im i Svjetskom bankom godinama jer dižemo kredite za popunjavanje budžetskih rupa, iako to pravdamo investicijama, koje se pak sve manje vide. Ti okovi će postajati sve jači i sve veći kako posljedice pandemije, protiv koje još nemamo vakcinu budu ostavljale dublji trag u privredi. Zar patriotizam ne podrazumijeva i domaćinski odnos vlasti prema građanima? Zar patriotizam ne podrazumijeva jače, brže i bolje spašavanje domaće privrede (turizam, mali obrtnici) posrnule u godini iza nas?
Zar patriotizam nije funkcionalno pravosuđe gdje roditelji neće godinama na ulici protestima tražiti pravdu za svoju djecu? Zar patriotizam nije omogućavanje jednakih šansi za zapošljavanje mladih koji svoj život planiraju u ovoj zemlji?
Zar nije licemjerno kada od mnogih političara 1. marta slušamo čestitke i gledamo kako se kite tuđim zaslugama za dobijenu nezavisnost, a već 2. ili 3. marta nastavljaju po starom, postajući neki stranački vojnici, poltroni i uhljebi.
I ako se nametne ono čuveno "ali". Ako se nametne priča kako ovi ipak slave državu i brane je, a oni tamo je u inat negiraju, nipodaštavaju, pa bi to trebalo da bude dovoljno opravdanje za svu korupciju i nemar prema građanima, tu se javlja odgovor. A odgovor je da patriotizam, slavljenje nezavisnosti i domoljublje ne može biti napola. Ne može zastava i ruka na srcu do podne, a neka rođačka linija poslijepodne. Domovina se živi i dan i noć, i kada nema pandemije i kada narodu treba obezbijediti vakcine.
A oni drugi, oni koji iz inata omalovažavaju i državu i 1. mart, njih će vjerovatno poraziti vrijeme i sve im vratiti kao bumerang. Na to ne treba ni trošiti energiju, već razbijati sve okove koji guše i istinsku nezavisnost i domoljublje.