Skupu u Foči tako su prisustvovale samo predstavnice mreže “Žene u crnom” iz Crne Gore.
Još jedan apsurd na koji treba podsjetiti je činjenica da se dozvola lokalnih vlasti za postavljanje ploče na sportskoj dvorani “Partizan” kao sjećanje na razne torture koje su pretrpjele bošnjačke žene iz Foče, čeka već nekoliko godina. U međuvremenu, na obližnjoj zgradi naslikan je mural četničkog generala Draže Mihailovića.
Sabina Talović, članica crnogorske mreže, ističe da se želi pružiti snažna podrška članicama Udruženja žrtava “Foča 92 – 95” koje se, kako je kazala, snažno bore za pravdu, za prava žrtava, priznavanje patnje žrtvama i za osuđujuće presude onima koji su to činili i onima koji su to naređivali.
“Od sportskog objekta napraviti jedan logor za najgore i najgnusnije zločine koji se mogu desiti jednoj ženi, porodici, naciji, državi, čovječanstvu je nešto za nepovjerovati i nešto što vas nagoni na šutnju koja je danas ipak jako glasna. Dolazimo iz država koje su bili agresori da se stidimo u ime onih koji su se odupirali i da kažemo da se ne slažemo, i da zločini koji su počinjeni, nisu počinjeni u naše ime. Naše drugarice iz mreže iz Srbije spriječene su da uđu u BiH i mi znamo da to nije nimalo slučajno jer se zadnjih mjeseci pojačavaju represije nad tom malom grupom Žena u crnom. Kada neko ne dozvoljava da uđete u državu onda nađe i razlog, ali one su ovdje s nama suosjećaju i dijele ovu bol i šalju poruku da mi nećemo stati” , kazala je ona.
Podsjetimo da je u Foči tokom agresije na BiH ubijeno više od 3.000 Bošnjaka, a gotovo svaka treća žrtva su žene. Ovo je grad u kojem je dokazano najveće sistematsko seksualno nasilje I silovanje u kojem je po prvi put zabilježeno seksualno ropstvo kao I prodaja žena. Silovane su čak I djevojčice od kojih je najmlađa imala samo 11. godina.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
