Tradicionalno na spomen-obilježju Papirna ispred ingota kojeg su radnici zeničke čeličane izlili u čast Josipa Broza Tita nakon što su primili informaciju da je predsjednik preminuo. Tužna godišnjica mnoge je podsjetila na današnji dan prije 42 godine.
Zeničanin Sretko Radišić smatra da je vrijeme pokazalo da ga niko na dostojanstven način, državničkim kapacitetom ne može zamijeniti.
"Država koju je on stvorio više ne postoji. Imamo sada ovo što imamo. Nijedan narod ne može po lošem da ga pamti. Tog maja prije 42 godine sam bio u vojsci u Tuzli. Znali smo da je Tito bio teško bolestan, a kada je stigla ta vijest, svi su bili šokirani. Tuzla je radnički grad, grad svih nacija i vjera, svi su bili zbunjeni. Nismo očekivali da ćemo dočekati taj dan. Imao sam zadatak da osposobimo radijski uređaj veze, ali ti dani od 4. do 8. maja ostat će urezani u pamćenje", kazao je Radišić.
Sađida Begagić je 4. maja bila u čaršiji, a na zvuk sirene stala je mirno kao i svi drugi koji su se zadesili na ulici.
"Bila sam u gradu. Kada je bila uzbuna, svi smo stali mirno dok se nije završila sirena. Bila sam potresena. Niko se nije nadao da će doći do toga. Znali smo da je bolestan, ali niko nije vjerovao da će se to dogoditi tog dana. Nakon smrti mogao oca ovo je najtužniji dan u mom životu", izjavila je Begagić.
Počast predsjedniku Josipu Brozu Titu u Zenici je odao i Ivan Bilić koji se prisjetio tužnog dana kada je po prvi put u životu dobio kaznu za brzu vožnju.
"Izgubili smo svjetsku ličnost. Tvorac slobode, mira, samoupravljanja, ljudske sigurnosti. Danas nemam ništa. Prije 42 godine sam dobio prvu kaznu za brzu vožnju. Žurio sam iz Brčkog za Zenicu. Znao sam kakva je situacija, nešto sam bio zadužen. Došao sam u Zenicu oko 11 sati, a kasnije je objavljeno da je Tito preminuo. Tada smo svi zanijemili. Ko god kaže da nije plakao kada je Tito umro - laže. Cijela Jugoslavija je plakala", kazao je Bilić.
Zaključio je da je to jedan od najtužnijih dana u njegovom životu.
U čast Josipa Broza Tita ispred ingota koji je izliven u dva primjerka od radnika čeličane, od čega je jedan u Beogradu, a drugi u Zenici, položeno je cvijeće i odata počast.
