Zijo Ribić nakon 24 godine dobio dom: Konačno mogu pozvati prijatelje na sijelo
Zijo je kao osmogodišnji dječak proživio ubistvo devet članova svoje porodice, među kojima oba roditelja, šest sestara i brata, a koje su počinili pripadnici paravojne formacije Simini četnici u Skočiću nadomak Zvornika.
Nakon strijeljanja koje je preživio, Ziju su sa povredama lijeve ruke i vrata pronašla dva srpska vojnika koji su ga prebacili u bolnicu, a potom je izmješten u Institut "Simo Milošević" u Igalu u Crnoj Gori, gdje je zbog teških trauma i poremećaja sna boravio dvije godine.
Životni put potom ga je odveo u Dječiji dom Mladost-Bijela u Herceg Novom te Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, koji je, nakon što je navršio 18 godina, morao napustiti te se preseliti u "Kuću na pola puta" koja se nalazi pod okriljem tuzlanskog Udruženja Amica.
Određeni vremenski period ovaj danas 32-godišnjak proveo je i u Italiji, a po povratku u našu zemlju posao kuhara je pronašao u Hotelu Tuzla. S obzirom na to da nije imao svoj krov nad glavom, menadžment ovog hotela ponudio mu je smještaj u jednoj od soba.
Životni zaokret Ziju je dočekao pije nekoliko dana kada je dobio ključeve socijalnog stana u naselju Ši Selo u Tuzli.
Stan mu je dodijeljen po Javnom pozivu za podnošenje zahtjeva za dodjelu u zakup socijalnih stambenih jedinica na području Tuzle u okviru projekta "Sistem socijalnog stanovanja".
Projekat su finansirali Evropska unija, Organizacija Hilswerk iz Austrije, Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije BiH, Grad Tuzla i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona.
"Kada su mi javili da sam dobio stan bio sam zaista iznenađen. Već nekoliko godina obećanja su postojala da ću konačno dobiti svoj krov nad glavom, međutim, sve se završavalo na riječima. Javljali su mi se i predstavnici romskih udruženja koji svoja obećanja također nisu ispunili. Neki se oslanjaju sada na to da su mi oni pomogli vezano za ovaj stan, što nije istina. Moram se zahvaliti gradonačelniku Tuzle Jasminu Imamoviću koji je u januaru javno rekao da će se lično pobrinuti da ja dobijem krov nad glavom i on je svoje date riječi i ispunio", kazao je za Klix.ba Ribić.
Neopisiv osjećaj
Držeći ključeve stana koji mu je, na osnovu potpisanog ugovora, dodijeljen na korištenje naredne dvije godine, Ribić kaže da namještaj još uvijek nije nabavio. Pomoć su mu obećali i njegovi prijatelji.
"Osjećaj je sad neopisiv jer konačno mogu ovaj stan nazvati svojim. Konačno i prijateljima mogu reći: 'Dođite kod mene na sijelo'. Kada je riječ o useljenju, to bi se trebalo, ja se nadam, desiti u januaru naredne godine, jer mi nedostaje namještaj. Uz stan sam dobio mašinu za pranje veša i frižider, a sada je potrebno da nabavim sve ostalo", ističe Ribić.
Protekle četiri godine je proveo u jednoj od soba Hotela Tuzla iz kojeg će mu, kako nastavlja, biti teško izaći. Uposlenike smatra velikom porodicom, a klijente, odnosno goste hotela, naziva svojima.
"Nakon toliko godina koje sam proveo u ovom hotelu stekao sam osjećaj da svi gosti zapravo dolaze meni, odnosno u moju kuću. Sve uposlenike također smatram svojom porodicom. Svi se raspravljamo, svađamo i mirimo. Jednostavno, situacija je kao u svakoj porodici. Volimo se i ljutimo u jednom trenutku", priča nam Ribić.
Tuzla je nešto najljepše što mu se desilo
Iz Tuzle sada ne bih mogao otići, s obzirom na to da je, kako reče, za ovaj grad emotivno vezan.
"Tuzla je nešto najljepše što mi se desilo. Ljudi su nekako različiti, a opet isti. Svi skupa slavimo praznike, družimo se i proživljavamo razne trenutke", napominje on.
Zijo je već pronašao posmrtne ostatke majke i oca, a u januaru ove godine sahranio je sestre Almasu, Suvadu, Zijadu i Zlatiju.
U septembru je identifikovao posmrtne ostatke brata Sabrije i sestre Ismete koji bi trebali biti sahranjeni do maja iduće godine.
"Nadležni doktor u Institutu za nestale osobe BiH mi je predložio da pričekam još malo sa dženazom, s obzirom na to da je otvorena mogućnost pronalaska i još jedne sestre. Nadam se da će se i to završiti. Dosadašnjim pronalaskom članova porodice donekle sam pronašao mir, a nakon što pronađem i ovu sestru on će biti potpun", istakao je Zijo.
I ovaj put je na kraju poručio da mržnji mjesta u njegovom životu nema. Ovaj svjedok jednog strašnog vremena za koje pravda još uvijek nije zadovoljena podsjeća da je ubicama oprostio jer želi normalno živjeti.
Izdato narandžasto upozorenje za sutra: U nekim dijelovima se očekuje pola metra snijega
Ovako izgledaju protesti u Beogradu iz zraka: U centru grada okupilo se na hiljade građana
