Žive u BiH, a svakodnevno prelaze granicu da bi radili i obrazovali se u Hrvatskoj
Njihovi životi se odvijaju u svakodnevnom prelasku granice, često i nelegalno, dok čekaju dogovor dviju država o granicama.
Pored apsurda da žive u BiH, a da, zbog imanja koja su im udaljena stotinjak metara od domova, moraju prelaziti granični prelaz udaljen desetak kilometara, ponajviše je zanimljivo to da desetak djece pohađaju i školu s druge strane granice.
Djeca sela Šmrekovac svakodnevno putuju iz jedne u drugu državu.
Pješice idu do improviziranog graničnog prelaza, dalje autobusom do osnovne i srednje škole u Cetingradu i Slunju u Hrvatskoj.
Prema riječima stanovnika sela Šmrekovac, dugo su ilegalno prelazili granicu, preskačući potok koji dijeli teritorij dviju država, a danas je tu konačno prelaz kojeg mogu koristiti samo djeca za odlazak u školu.
Otac djece koja idu u školu u Cetinju u Republici Hrvatskoj, Nenad Jurčević, kaže da na graničnom prelazu postoji spisak djece koja idu u školu i ona nesmetano prelaze iz jedne u drugu državu.
Prema njegovim riječima, za ostale stanovnike koji rade u Hrvatskoj, a njih je mnogo, postoji granični prelaz udaljen nekih desetak kilometara.
Većina stanovnika ovoga sela živi u BiH, a radi u Hrvatskoj, jer su, kako sami kažu, primorani ići preko granice zbog veće zarade, iako su se ovdje rodili i odrasli.
"Ovdje smo od rođenja, tu smo proveli djetinjstvo i mladost. Što se tiče tih prelazaka preko granice, sve je to još donekle uredno, ali sve dok ne dođe Evropska unija (EU). Vjerovatno će tada to biti prilično zakomplicirano", rekao je Jurčević za agenciju Anadolija.
Jurčević je rekao da je i to zbog teške ekonomske situacije u BiH; nema se gdje raditi, a inače bi najradije ostali u BiH gdje im je sve.
Govoreći o djeci koja se obrazuju u Hrvatskoj, Jurčević kaže da su im u drugoj državi osigurani bolji uvjeti i da je sve bolje organizirano.
"Za sve nas koji ovdje živimo, imamo hrvatske papire i radimo u Hrvatskoj, sve je riješeno. Djeca svakodnevno prelaze granicu i idu u školu u Hrvatsku, jer postoji kompromis na osnovu kojeg djeca prelaze granicu. Ima spisak ko može prelaziti", pojasnio je Jurčević sam tok događaja koji se odvijaju u ovom selu na zapadu BiH.
On se dotakao i teme o stanovnicima koji muku muče, jer im je granica glavna prepreka da dođu do svojih imanja koja se nalaze samo desetak metara od njih.
"Otprilike oko sto metara ih dijeli od te zemlje, ali oni bi trebali preći oko deset kilometara okolo, preko pravog graničnog prelaza. Tako da se ne isplati svaki dan prelaziti toliko kilometara tamo-ovamo", istakao je Jurčević.
I on, kao i njegove komšije, prijatelji i rodbina, ima i jedno i drugo državljanstvo, ima kuću i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Međutim, ako bude morao birati da li će imati državljanstvo BiH ili Hrvatske, Jurčević kaže da će izabrati hrvatsko.
O granici je za AA govorio i Darko Balinović, koji kaže da se oduvijek zna gdje je granica i da su se oni već navikli na to da su tako blizu, gotovo pa u drugoj državi.
"Na Dubravama ima jedna kuća kroz koju tačno ide granica. Pola kuće mu je u BiH, a pola u Hrvatskoj", pojasnio je Balinović.
Uspostavljanjem granice između dviju država, stanovnici sela Šmrekovac i Šiljkovača su postali odvojeni od Cetingrada za kojeg su stoljećima bili vezani. Oduvijek su tamo išli u školu, radili i tako je nastavljeno i dan-danas.
Posebno kada je u pitanju školovanje djece, bez obzira što im je u domovini, u BiH obnovljena škola, oni se ipak školuju u Hrvatskoj, jer su im tamo osigurani bolji uvjeti.
Zašto se na kraju piste nalazila betonska konstrukcija u koju je udario južnokorejski avion?
