Život na čekanju dok prijeti opasnost naselju iznad Sarajeva: "Strah nas je, ali volimo svoj dom"
Na čekanju su bili i iftari koje nisu organizovali, unuci koje nisu vidjeli, propuštena nedjeljna druženja - jer ne smiju pozvati nikoga da ih posjeti u strahu za život.
Prijeti im klizište, na što se mjesecima upozoravalo, ali malo toga uradilo. Smještaj je ponuđen od Općine Stari Grad, ali neki od njih ne žele napustiti dom, drugi to su to učinili u strahu za porodicu dok dio njih i dalje čeka poziv u obezbijeđen smještaj.
"Nije lako napustiti dom"
Jedna od mještanki Saliha Lešo nam je rekla da je sve stanovnike strah, ali da se bore da ne odu. Barem za sada.
"Nije lako napustiti kuću. Daju neke stanove, za koje ne znam kakvi su, ali najviše volimo ako možemo da ostanemo ovdje, a da oni rade bilo šta, nek se potrude i da nam svima bude bolje", istakla je ona.
Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Širokača Armin Đono nam je rekao kako je stanje u ovom dijelu Sarajeva stabilnije nego u posljednja 24 sata dok ekipe otklanjaju kvarove. Jedan od njih je urušena cesta koja je poplavljena od obližnjeg potoka.
Đono kaže da je do sada evakuisano između 22 i 27 porodica.
"Svaka kuća i životi su u opasnosti. Većina roditelja se obratila školi i odobreno je da učenici pohađaju online nastavu", rekao je on.
Pojedini još čekaju smještaj iako žele otići
Jedan od stanovnika ovog naselja nam je ispričao da se među prvima potpisao za evakuaciju, ali da mu smještaj i dalje nije pronađen.
Na naše pitanje zašto neki od njegovih komšija odbijaju da se isele, kaže da vjerovatno nisu dovoljno ozbiljno shvatili ovu situaciju.
"Ima dosta porodica koje su se prijavile, ali nema adekvatnih smještaja. Stanovi nisu uslovni, trebaju se adaptirati. Neki su se prijavili, ali nemaju gdje", navodi on.
Smatra da Općina Stari Grad ne može sama podnijeti sav ovaj teret te da se trebaju uključiti i drugi nivoi vlasti.
"Stanje se pogoršava, mislim da se svi moramo iseliti. Prvo bi se trebali zbrinjavati ljudi, a o sanaciji misliti kasnije", kaže on.
Jedan od problema je i šta će biti s njihovim domovima ako se isele, tačnije ko će voditi računa o njihovoj sigurnosti dok oni nisu tu.
"Život je najvrijedniji. Ovdje živim više od 40 godina, sve što sam imao uložio sam tu. Ne bih želio da se ljudi igraju", dodaje on.
