Životna priča Maje Zelihić: Od izbjeglištva do liste najinspirativnijih ljudi na svijetu
Biti u društvu s najvećim imenima u svijetu veliko je priznanje za dugogodišnji rad i trud.
Zelihić je trenutno nastanjena na Floridi, a u vrijeme početka rata u Bosni i Hercegovini pohađala je srednju školu u Sarajevu. Njena porodica je ostala u Sarajevu, majka joj je dva puta ranjena, a vrijeme bez porodice dok je bila u izbjeglištvu u Austriji najteži je period njenog života.
"Naravno, to se ne može uporediti s bilo čime što su Sarajlije i općenito svi Bosanci i Hercegovci proživjeli u ratu. Bila sam u izbjegličkom centru u Austriji, gdje su bili članovi moje familije, izbjeglice iz Foče, a onda sam još dodatno upoznala neke divne ljude i prijatelje iz tog centra, koji su mi ostali prijatelji čitavog života. Dodatna poteškoća je bila i ta da sam bila uz svog momka, kasnije muža. On je ratni vojni invalid koji je evakuisan kao jedan od tri najteža ranjenika iz Sarajeva. Morali smo proživljavati njegovih 16 operacija na kliničkom centru u Innsbrucku. Izgledi za spašavanje njegove ruke nisu bili dobri, a zbog drugih problema koje je imao kod ranjavanja, nekoliko puta smo prolazili kroz pravu traumu, nisam mislila da se on može oporaviti", kazala je Zelihić te dodala da su planirali ostatak života provesti u Sarajevu.
"Vratili smo se u Sarajevo po završetku rata s namjerom da započnemo život zajedno u Bosni. Međutim, otvorila mu se prilika za odlazak u SAD i njegovo daljnje liječenje u SAD-u, gdje smo se nadali da će mu napraviti nešto bolje s rukom nego što su to uspjeli napraviti ljekari u Austriji. Tako smo došli ovdje, gdje je imao još dvije operacije, i sticajem okolnosti ostali smo ovdje, dobili dvoje djece i počeli živjeti", govori Zelihić u razgovoru za Klix.ba.
U nastavku razgovora ističe da im je plan bio samo jednu godinu provesti u SAD-u, ali da se nije ostvario te da se nije nadala ovakvom uspjehu koji je ostvarila godinama poslije novog početka, gdje su doslovno preživljavali i radili izuzetno teške poslove.
Odlučila je krenuti na koledž i sve vrijeme školovanja je radila da bi platila svoje obrazovanje. Kroz dva magisterija i doktorat te studentske dane uvijek je uporedo i radila čak i po 2-3 posla.
"Kad nam se rodio sin, mogla sam učiti samo noću. Sigurno 15-ak godina nisam spavala više od 4-5 sati dnevno i to znaju svi koji me poznaju. Nije bilo dovoljno sati u danu da mogu biti na poslu, da mogu biti majka, žena i studentica. Zato je noć bila moja, da učim i da pišem. Uglavnom, nisam imala na umu nikakav uspjeh. Živjeli smo svaki dan, jedan za drugim, klasična imigrantska borba. Ciljevi su se iskristalisali mnogo kasnije", dodaje naša sagovornica.
Zelihić se prošle godine našla na listi 200 najboljih lidera, a lista od 100 najinspirativnijih osoba u 2022. godini uz najpoznatije, najuspješnije i najbogatije ljude današnjice i nju je iznenadila, jer nije vjerovala da može biti na listi na kojoj se nalaze svima poznati uspješni ljudi današnjice.
"Mislim da su Global Leaders Today priznali moj rad, ne samo ovdje u SAD-u nego i u zemljama u razvoju. Ja sam uradila istraživanja na pet kontinenata, a moj fokus su bili edukacioni projekti u zemljama u razvoju, od implementacije tehnologije do svih e-learning infrastruktura. Ujedno, radila sam istraživačke projekte u sektoru samopoduzetništva, koji su objavljeni u desetinama akademskih publikacija i korišteni u pojedinim zemljama u njihovim ministarstvima za razvoj. Mislim da je moj cjelokupan rad sagledan u izboru za ovu nagradu, a ne samo moje mjesto prodekanese, redovne profesorice i članice nekoliko svjetskih upravnih industrijskih odbora", pojašnjava Zelihić.
U vrijeme pandemije koronavirusa Zelihić je odgodila dva projekta koja je planirala onbjaviti kao zvanični Fulbright US istraživač. Jedan projekt je u Jordanu, a drugi u Ugandi. U kontaktima je s kolegama u obje zemlje te su spremni da istraživanje pokrenu s idejne faze u prijedlog Fulbright organizaciji za njihovo odobrenje.
"Uz to, moja puna dužnost je dužnost prodekanese Forbes Biznis škole, gdje radimo na našim programima, uz saradnju s Forbes organizacijom. Uz to sam zauzeta i vođenjem Forbes Advisory Boarda, koji se sastoji od top SAD lidera iz nekoliko industrijskih polja, i organizacijom Forbes Thought Leader Summita u oktobru. Upravo sam objavila poglavlje u internacionalnoj knjizi za istraživanje u polju liderstva, objavljenu od Francis & Taylora u Londonu. U tom poglavlju sam sažela glavne dokaze i iskustva iz mog istraživanja u Meksiku, Kubi, Zambiji i Haitiju. Počela sam novu istraživačku studiju s nekoliko kolega. Ovo istraživanje će istražiti osobna i profesionalna iskustva zaposlenih roditelja/studenata kako bi se procijenio utjecaj ovih višestrukih odgovornosti u njihovim životima na njihovo obrazovanje, karijeru i dobrobit te kako bi se posebno procijenilo kako im visokoškolske ustanove i poslovne organizacije (tj. njihovi poslodavci) ) mogu pomoći", izjavila je Zelihić te dodala:
"U ličnom životu i dalje radim s dr. Dianom Hamilton na promociji naše knjige o percepciji i našem indeksu percepcije, koji je namijenjen liderima kompanija da naprave evaluaciju mehanizama percepcije svojih zaposlenih i kako je percepcija vezana za motivaciju i produktivnost. Diana Hamilton je inače na listi od 50 svjetskih mislilaca 'Thinkers50' i poznata voditeljica biznis radija u SAD-u. Sretna sam što smo uspjele sarađivati."
Sarajka s adresom u Arizoni često je i predavačica na bh. i regionalnim univerzitetima te je uvijek spremna za saradnju s bh. akademskim kadrovima i univerzitetima. Politiku u Bosni i Hercegovini, ali ni u Sjedinjenim Američkim Državama ne prati, jer je deprimira te svoje vrijeme uglavnom usmjerava na biznis vijesti.
Također, smatra da građanima BiH niko ne može pametovati i savjetovati kako da žive u BiH. Ipak, brine je cjelokupna situacija u regionu.
"Brine me trenutna situacija. Cijela mi je familija u Bosni i regionu, osim naravno muža i djece. Nadam se da će sve biti dobro, da će fokus biti na privredi, razvoju i edukaciji, i da će se tenzije smiriti", kaže Zelihić.
Na pitanje koja bi bila poruka mladima u BiH te da li je ispunila svoje životne ciljeve Zelihić kaže da joj je obrazovanje dalo sve te da mladima preporučuje da se edukuju jer im to niko ne može oduzeti.
"Ja sam pohađala Prvu gimnaziju, bez uvrede drugim divnim školama u BiH, to što sam naučila u Prvoj gimnaziji mi je dalo temelje za sve dalje, da mislim da je to bilo ono jedino što me održalo kada sam se suočavala sa životnim iskušenjima. Mislim da se Prva gimnazija može takmičiti sa svjetskim koledžima i to odgovorno tvrdim. Edukacija ne pomaže samo mladima, već doprinosi razvoju zemlje, i općenitom prosperitetu društva. Čovjek uči dok je živ", smatra naša sagovornica te dodaje:
"Mislim da ima još toliko toga da mogu doprinijeti i naučiti. Osjećam se mlađom nego što jesam jer radim ono što volim. Svaki put kada se sretnem sa studentima, naučim nešto novo, ja od njih, a i oni od mene. Jedva čekam da se ova pandemija završi i da se svijet zaista otvori da bih mogla nastaviti neke globalne projekte. Voljela bih da pozdravim čitaoce Klixa i zahvalim se na divnim komentarima. Posebno me je obradovalo koliko me je mladih ljudi kontaktiralo riječima podrške poslije vašeg prvog članka", zaključila je Zelihić u razgovoru za Klix.ba.
