Životni put Ratka Mladića poslije genocida: Kad je splasnula politička podrška, isplivao je kukavičluk
Protiv Mladića je, kao i protiv Radovana Karadžića, prva optužnica podignuta 25. jula 1995. godine, a optužen je za genocid i zločine protiv čovječnosti nad nesrpskim stanovništvom tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o najtežim kvalifikacijama ratnih zločina u statutu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Uz genocid u Srebrenici, Mladić je optužen i za progone na političkim i vjerskim osnovama, istrebljenje i ubistva, deportacije, nečovječna djela, napade na civilno stanovništvo i njihovo terorisanje, kao i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce u maju i junu 1995. godine. Optužnica je od tada više puta nadopunjavana.
Na osnovu dokumenata Haškog tribunala, izjava svjedoka i razgovora sa sudionicima rekonstruirano je da se Mladić nakon počinjenog genocida u Srebrenici skrivao u vojnim objektima u Han Pijesku, a da se poslije krio na drugim lokacijama u Srbiji, gdje mu je bila osigurana apsolutna sigurnost i utočište.
Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, prisustvujući fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine bio je pod zaštitom srbijanske vojske. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja i, u posljednjim godinama, porodice.
Uhapšen je 2011. godine u srbijanskom selu Lazarevo, kod Zrenjanina, a koristio je lažne dokumente pod imenom Milorad Komadić. Suđenje je počelo godinu poslije, a s prekidima zbog bolesti i izbacivanjima iz sudnice zbog nedoličnog ponašanja trajalo je do 2016. godine.
Bosiljka Mladić, supruga stanara Scheveningena, kao i njihov sin Darko, nastojali su generala zbog njegovog zdravstvenog stanja prebaciti u Srbiju ili Rusiju, jer u pritvoru, navodno, nije adekvatno liječen. Tvrde da mu je potreban novi pregled neurologa i kardiologa.
Međutim, situacija je sasvim drugačija: u Hag je došao poslije nekoliko blažih moždanih udara ss visokim krvnim pritiskom i slabijom cirkulacijom. Njegovo stanje se, otkako je pod nadzorom liječnika u Hagu, znatno popravilo, što mu je omogućilo da četiri godine učestvuje u postupku i naposlijetku živ dočeka prvostepenu presudu.
Haško tužilaštvo je u završnoj riječi u decembru 2016. godine zatražilo da Mladić bude proglašen krivim po svim tačkama optužnice i da mu pretresno vijeće izrekne doživotnu kaznu zatvora. Tužilaštvo je izvođenje dokaza protiv Mladića završilo u februaru 2014. Dokazni postupak odbrane trajao je od maja 2014. do 16. augusta 2016. Završne riječi su iznesene od 5. do 15. decembra 2016. godine.
Pretresno vijeće je prethodno saslušalo svjedočenja 377 svjedoka u sudnici, a od tog broja 169 svjedoka je pozvalo tužilaštvo, a 208 svjedoka je svjedočilo za odbranu. U optužnici se Mladića tereti za genocid u Srebrenici i još šest općina u Bosni i Hercegovini, progon nesrpskog stanovništva širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i zarobljavanje pripadnika UNPROFOR-a.
Poseban dio optužnice odnosi se na troipogodišnju opsadu Sarajeva, to jeste granatiranje grada i snajpersku vatru na civilno stanovništvo. Mladić je optužen za granatiranje ulica, stambenih zgrada, institucija i bolnica, u kojem je poginulo ili ranjeno više od deset hiljada građana, među kojima veliki broj djece i žena.
