Zlatnom studentu Kenanu Baljiću san je osmisliti idealan uređaj za mjerenje
Trenutno je na master studiju, a san mu je da se ostvari u nauci, doktorira na svom fakultetu i nastaviti prenositi znanje studentima.
"Nadam se da će mi ponuditi mjesto asistenta nakon završetka master studija, volio bih doktorirati neku od inžinjerskih nauka. Najbolje mi idu mehanike i opća metrologija u inžinjerstvu, principi mjerenja, uopće sve o dinamičkim sistemima i nadam se da bih mogao ukombinovati to dvoje i napraviti neki idealan instrument za mjerenje ili neki uređaj, mašinu. Danas je najveća potreba za preciznim mjernim instrumentima. Svakako da postoje najsavremenije mašine za mjerenje, ali su strahovito skupe, tako da bih volio iskombinovati znanje koje imam i svojim doktoratom ponuditi ili unapređenje postojećih ili namjestiti specijalnu mašinu za pojedine vrste mjerenja određenih mašinskih elemenata", pojašnjava 21-godišnji mladić.
Smatra kako sve dolazi s učenjem i da ništa nije nemoguće ukoliko se želi napraviti. Još u srednjoj školi Kenan je znao šta hoće izborom stručnog obrazovanja, a u tehničkoj školi u Goraždu opredijelio se za kompjutersko upravljanje mašinama. Trud i odricanje donijeli su rezultate, osim što je svaku godinu studija završavao kao najbolji student, nizao je i nagrade na univerzitetskim takmičenjima.
Najbolji u generaciji
"Obično se svake godine na Mašinijadi okupe studenti najboljih mašinskih fakulteta na Balkanu, takmičimo se u znanju iz sedam inžinjerskih disciplina, mašinski elementi, mehanika, termodinamika... Prošle godine sam se takmičio u opštem znanju, to je najzahtjevniji dio, jer se radi o mehaničkim sistemima, i osvojio sam drugo mjesto u Bugarskoj. Ove godine u Budvi gdje se okupilo 14 fakulteta iz mehanike sam osvojio prvo mjesto. Imao sam najbolji rad iz oblasti kinematike i dinamike. Imali smo dva zadatka, modelirati ponašanje dinamičkog sistema, a to su veoma složeni mehanizmi, zahtjevne diferencijalne jednačine, gdje vi trebate da opišete matematski fizičku pojavu određenog sistema i kretanja sistema, to je važno u automobilskoj industriji, predvidjeti ponašanje mehanizma pri djelovanju vanjskih sila. Istovremeno sam se takmičio i iz mašinskih elemanata i tu sam bio treći", priča mladić.
Kenanu je obrazovanje prioritet te smatra da bi u nauci mogao mnogo toga pružiti i u budućnosti.
"Već sam demonstrator na pet predmeta, dinamici, kinematici i mašinskim elementima i sada na proizvodnoj mjernoj tehnici i osnovnim mjerenjima obrade podataka, to su dvije nauke na koje sam se fokusirao za prvi ciklus, predajem studentima koji dobrovoljno žele da im prenesem znanje. Po posjećenosti sam vidio da dobro obavljam taj posao i volio bih se time baviti, naravno ako mi fakultet ponudi to mjesto, jer to ne možemo sami od sebe predvidjeti, da li ćemo dobiti ili ne", kaže mladić.
Ukoliko ne ostane na fakultetu, planira ono što je naučio primijeniti u praksi.
Manjak prakse
"Nažalost, naš fakultet ima manjak prakse pa bih volio naći kvalitetnu praksu da primijenim ovo što sam naučio, a postoji oblast koju bih volio razraditi. CNC mjerne mašine razvijaju te kodove i mi već znamo modelirati određene dijelove, sad je potrebno taj model koji mi vidimo na računaru pretvoriti u matematički model kretanja alata. To nažalost na fakultetu ne možemo naučiti, već prvenstveno u privatnim firmama. Ovdje u Goraždu u Emci imaju savremene mašine gdje bi se to moglo uraditi, tu bih volio uraditi praksu, vidjeti još kako se taj dio radi. Fakultet ne može priuštiti te mašine i skupocjene softvere koji se plaćaju i do 30.000 eura godišnje za licencu. Uglavnom, tražio bih zaposlenje ovdje ili u Sarajevu, a posljednja solucija je napuštanje BiH. Mislim da niko ne bi volio napustiti svoj rodni kraj, ali razlog više nije ni novac koliko je sve skupa što se dešava na političkoj sceni", kaže mladić.
Okrenuli mu leđa
A upravo je gorak okus 'politike' na soptvenoj koži osjetila i porodica Kenana Baljića. U vrijeme kad je mladić upisivao fakultet u Sarajevu, ocu Zahidu, domaru u osnovnoj školi u Vitkovićima, nakon 18 godina rada uručen je otkaz, jer je tadašnja politika na njegovo radno mjesto planirala uposliti nekog 'svog'.
"Kad sam krenuo na fakultet, babu su ostavili bez posla, okrenuli nam leđa. Majka je srećom radila, finansirala nas je oboje, sestra studira medicinu, a troškovi su veliki. Imam goraždansku stipendiju 1.000, nekad 1.200 maraka godišnje, ali hvala Bogu babu su vratili na posao. Da je bio pritisak da on ostane bez posla na sudu je svjedočio i Dževad Adžem (op.a. tadašnji SDP-ov ministar obrazovanja), pokazalo se da ima pravde, koliko god sporo došla, opet je ima. I pored toga nemam želju da napustim BiH, mislim da u BiH mogu napraviti puno i dati nauci puno ili na poslu, jer kadar s Mašinskog fakulteta nema problem da se zaposli. Tako je malo inat zbog svega što nam se desilo, ali prevenstveno želja za znanjem kod mene bila ključna. Bilo je dana kad učim od jutra do mraka, ali svaki umor se zaboravi kad dođu rezultati", kaže Kenan.
Dodaje kako je mladim ljudima potrebno da se osjećaju vrijednim i da neko prepozna njihov trud.
"Svjedoci smo da idu jer se osjećaju loše, nisu korisni društvu ako se ne mogu zaposliti", smatra Kenan Baljić.
