Nakon nasilnog preuzimanja vlasti, a na inicijativu lokalnih samoproglašenih brčanskih vlasti predvođenih Srpskom demokratskom strankom, osnovan je koncentracioni logor Luka u kome su sistematski vršena zatvaranja i ratni zločini nad nesrpskim stanovništvom sa područja ove opštine.
Logor Luka je zbog pritiska međunarodne javnosti zatvoren u augustu iste godine, a logoraši su prebačeni u logor Batković kod Bijeljine.
Pored logora Luka, na području Brčkog nalazilo nekoliko stratišta na kojima su tokom posljednjeg rata mučeni i zlostavljani Bošnjaci i Hrvati, kao što su: DTV Partizan, Hotel Posavina i zgrada Policijske uprave Brčko.
Koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić ističe da logor Luka u Brčkom ostaje kao tužna priča i poraz za suočavanje s prošlošću.
"Na zid logora je prije nekoliko godina postavljena spomen-ploča ubijenima, a na kojoj nisu upisana imena stradalih, kao ni to čija vojska je držala Bošnjake i Hrvate zatočene u tom logoru. Za nas, kao predstavnike civilnog društva, to je strašno, jer preuzimanje odgovornosti za ratne zločine čini osnovni put ka pomirenju. To nismo imali u Brčkom, nego smo dobili koncept pomirenja bez odgovornosti. Iz tog razloga, naša najveća nada je upućena ka budućim generacijama, da će oni shvatiti značaj pomirenja, jer to ove generacije nisu uspjele", kazao je Ćudić.
Za ratne zločine u Brčkom je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) suđeno Slobodanu Miloševiću, Vojislavu Šešelju, Biljani Plavšić, Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku, Goranu Jelisiću i Ranku Češiću.
Goran Jelisić zvani Srpski Adolf je osuđen na 40, Ranko Češić na 18, Momčilo Krajišnik na 20 i Biljana Plavšić na 11 godina zatvora. Oni su oslobođeni optužbe za genocid i osuđeni su za zločin protiv čovječnosti, uprkos činjenici da su imali namjeru djelimičnog uništenja nacionalne grupe Bošnjaka i Hrvata, odnosno da su (Jelisić i Češić) počinili mnogobrojna ubistva logoraša sa genocidnom namjerom.
