Žrtve i historičari: Genocid nije počinjen samo u Srebrenici, obrazloženje suda je skandalozno
Za Adila Draganovića, nekadašnjeg predsjednika Općinskog suda u Sanskom Mostu, a nakon toga i logoraša Manjače, presuda Ratku Mladiću prema kojoj nije kriv za genocid u šest općina (Ključ, Kotor-Varoš, Sanski Most, Prijedor, Vlasenica i Foča), kao i obrazloženje da sudije "nisu uvjerene" da je genocid u ovim općinama zaista počinjen, bila je očekivana.
"Iskren da budem, prije dva dana ja sam skoro identičan tekst presude sam sebi zapisao očekujući da će i današnja biti takva. I otprilike, sud je to isto presudio. Sud je presudu donio na osnovu dokaza, činjenica i presuda koje je već imao do sada. Ovdje se mogla samo očekivati doživotna kazna zatvora, što se i desilo. Žao mi je što nije presuđen genocid za ovih šest općina", kaže Draganović za Klix.ba.
On kaže da se s pravnog aspekta možda i može razumjeti obrazloženje vijeća, ali da misli da je za slučaj Prijedora po svim stajalištima morao biti presuđen genocid.
"Kao i u Srebrenici, u Prijedoru su ljudi doslovno ubijani od sela do sela, od kuće do kuće, čitave familije. Način na koji se tamo djelovalo, od vojske, policije i ostalih snaga, išlo se na potpuno uništenje Bošnjaka i Hrvata kojih je tamo bilo više od 50.000. Kada posmatrate prijedorska sela i šta je u njima rađeno, Kozarac u kojem je ubijeno 1.100 ljudi i civila, itd., dolazite do zaključka da je u Prijedoru postojala genocidna namjera", ističe Draganović.
Našeg sagovornika smo upitali kako komentariše obrazloženje presude u tački 1, prema kojoj se vijeće nije uvjerilo da nije bio plan da se počini genocid u šest općina Ključ, Kotor-Varoš, Sanski Most, Prijedor, Vlasenica i Foča". Kako je navedeno, ciljana grupa koja je ubijena bila je relativno mali dio Bošnjaka u cjelini, zbog čega nije zaključeno da je cilj bio uništenje grupe Bošnjaka u cjelini.
"Sudije su kao primarni razlog naveli da to nije broj za genocid. Ako je od 50.000 Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru ubijeno njih 3.000 ili 4.000, oni smatraju da taj broj nije bio dovoljan. Mislim da se stvari ne mogu tako tumačiti i posmatrati uzimajući u obzir prostor na kojem se to sve dešavalo. Treba znati da je Prijedor bio centar Bosanske krajine i nalazio se, zajedno sa Sanskim Mostom i Ključem, na koridoru za Kninsku krajinu. Zato su imali cilj da unište nesrpsko življe na tom prostoru, u suprotnom ne bi ostvarili svoje namjere, odnosno udruženi zločinački poduhvat. Nažalost, pravnici smatraju da genocid predstavlja totalno uništenje jedne skupine", objašnjava Draganović.
Zbog svega navedenog, on je pesimističan kada je riječ o drugostepenom postupku.
"Ne vjerujem da će žalbeni postupak nešto doprinijeti, jer su i do sada navedeni mnogobrojni dokazi i ništa od toga nije uvaženo. Ja to zaista ne mogu prihvatiti. U Prijedoru je, uzimajući u obzir obim stradanja, sigurno postojala genocidna namjera i trebao je biti presuđen genocid. S druge strane i što je pozitivna stvar, presuđen je ipak udruženi zločinački poduhvat u kojem je konkretno navedeno ko je sve bio uključen, odnosno Srbija s vojskom, navedeni su i pojedini oficiri", ističe naš sagovornik koji je od prvih dana rata involviran u brojne procese.
Naime, Adil Draganović, danas ugledni advokat iz Sanskog Mosta, prije rata nije mogao ni sanjati da će jednog dana postati zatvorenik koncentracionog logora Manjača, budući da je do 15. maja 1992. bio predsjednik Općinskog suda u Sanskom Mostu.
Osnivanjem lokalnog Kriznog štaba koji je formirao SDS, u ovom gradu su s odgovornih funkcija smijenjeni svi koji nisu Srbi. Smijenjen je tada, a potom i ubijen, zamjenik tužioca Enver Cerić. Istu sudbinu doživio je Nedžad Muhić, predsjednik Suda za prekršaje, koji je likvidiran na putu za logor Manjača. Za Adila se može reći da je imao više sreće jer je preživio.
Uhapšen je 25. maja i priveden u policijsku stanicu Sanski Most. Do 17. juna bio je u zatvoru sa još petnaest ljudi, a potom je prebačen u Manjaču. Tamo ga je isljeđivao njegov kućni prijatelj Jugoslav Rodić.
Nakon što je uspio izaći iz Manjače, otišao je za Njemačku, gdje je od prvih dana započeo prikupljanje dokumentacije o zločinima u Bosanskoj krajini, primarno za zločine počinjene u Prijedoru i pronalasku svjedoka za Hag. Bio je uključen u dokazne procese praktično od formiranja Haškog tribunala. Pored toga, radio je kao član Komisije za istraživanje ratnih zločina i obavljao posao istražnog sudije.
Njegovi dokazi korišteni su u predmetima Talić, Brđanin, Plavšić, Krajišnik, Karadžić, Stanišić, Milošević i drugim. U svim navedenim predmetima, primarno vezanim za zločine u Krajini, nalaze se dokazi koje je prikupljao neposredno nakon rata, istražujući zločine, masovne grobnice u funkciji istražnog sudije, koje je zatim prezentirao haškom tužilaštvu i domaćim organima. Kasnije je ta dokumentacija služila kao dokazni materijal Haškom tribunalu. Pored toga, nekoliko puta je išao u Hag kao svjedok i ekspertni svjedok.
Historičar i autor Jasmin Medić, koji je rođeni Prijedorčanin, kaže kako je presuda očekivana, ali da je skandalozno obrazloženje razloga zbog kojeg Ratko Mladić nije osuđen za genocid u šest bh. općina.
"Genocid je opet dokazan u Srebrenici i značaj ove presude je u činjenici da je njom osuđen politički i vojni vrh rukovodstva Republike Srpske. Nakon ove presude više niko ozbiljan ne može negirati počinjene zločine", rekao je Medić za Klix.ba.
Sudsko vijeće Haškog tribunala iznijelo je u zaključku presude Ratku Mladiću da genocid nije počinjen u šest bosanskohercegovačkih općina (Prijedor, Ključ, Kotor Varoš, Sanski Most, Vlasenica i Foča) jer je ubijena relativno mala grupa Bošnjaka i upravo to obrazloženje je, prema Medićevom mišljenju, skandalozno.
"Prema tome, ukoliko na jednom području u nekoliko mjeseci ubijete preko 3.000 civila kao što je to bilo u Prijedoru, to se neće smatrati genocidom. Broj ubijenih je po tome bitan za okarakteriziranje zločina. To je loša poruka za budućnost", zaključio je Medić.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
