"Moja sjećanja na 9. maj 1993. godine su slike viđene u zoru tog dana i danas kad cijela Evropa obilježava Dan pobjede nad fašizmom, mi zbog tih mojih slika, učimo hatma-dovu poginulim ratnim zarobljenicima i civilima u agresiji koju su taj dan na komandu u Vranici izvršili Hrvatska vojska i HVO. Ja sam to gledala svojim očima", govori nam potreseno i poslije toliko godina Azra Penava, čiji je muž na spisku žrtava.
Bitka po pravnim institucijama za traženje zadovoljenja prava žrtava traje još i danas, govori nam Penava.
"Tužilaštvo radi svoj posao, sudovi sude od 2000. godine, kada je Haški tribunal spustio predmet na Kantonalni sud u Mostaru", dodaje naša sagovornica navodeći poznata imena optuženih i ratne zločine koji im se stavljaju na teret.
"Iako su sudovi do sada donijeli tri presude, mi istine još uvijek nemamo, pravde nema, kao ni satisfakcije žrtava. Kad bude istine, bit će i pravde. Iako umiru članovi porodica i svjedoci, predmet ne zastarijeva", potresno dodaje Penava, govoreći kako njihova prava bitka ide na tri suda, Kantonalnom u Mostaru, Sudu BiH te Tribunalu u Hagu.
Porodice žrtava i dalje vjeruju u pravdu, makar je čekaju sve ove godine, a najteže je porodicama onih za čijim ostacima se još uvijek traga.
"Da ne vjerujem da će doći dan kad će mučki zločini nad pripadnicima Armije RBiH i civilima biti sankcionisani, davno bih napustila ovu bitku, prestala se javljati medijima i pričati o tim strahotama", dodaje Penava na kraju, uz zahvalu medijima koji sve ove godine pošteno rade svoj posao, dok sudovi tome, kako reče, pristupaju pasivno.