Govoreći o ličnosti i djelu rahmetli Alije Izetbegovića, istakao je da je Alija Izetbegović po svom intelektualnom i duhovno- islamskom svjetonazoru bio najsličniji velikom pakistanskom filozofu-pjesniku Sir Muhamedu Iqbalu (1877. -1938.), dok je po svojim političkim i državničkim pogledima bio najbliži njemačkom kancelaru Konradu Adenauru (1876.-1967.).
Cerić pojašnjava da je, poput Sir Muhameda Iqbala i predsjednik Alija Izetbegović vjerovao u potrebu obnove religijske misli u islamu na način da je islam moguće živjeti ne samo kao religjski već i kao pravni i politički koncept.
"Obojica su prezirali političare u muslimanskim društvima kojima su moć i vlast bili cilj, a ne sredstvo za postizanje općeg dobra za muslimanske mase, koje su strpljivo trpjele i čekale rješenje za njihove nagomilane probleme u modernom svijetu", rekao je Cerić.
Dodaje da za razliku od Sir Muhameda Iqbala predsjednik Alija Izetbegović je bio istodobno muslimanski svjetski mislilac i bošnjački ili bosanski nacionalni vođa i državnik.
"Sir Muhamed Iqbal je uz sebe imao državnika Muhameda Ali Jinnaha, koji je shvatio, prihvatio i umnogome proveo njegovu viziju islama i muslimana u modernom dobu, a da predsjednik Alija Izetbegović to nije imao i zato nema ono što njegova misaona ostavština zaslužuje, a to je da se institucionalno izučava i prenosi s generacije na generaciju", ističe Cerić.
Umjesto kod kuće, misao rahmetli Alije Izetbegovića se, nasreću, izučava i prenosi u muslimanskom svijetu gotovo na isti način kao i misao Sir Muhameda Iqbala.
Cerić ističe da, ako ni za što drugo, svi Bošnjaci svijeta su dužni rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću što im je podigao ugled i uvećao čast u svijetu svojom intelektualnom snagom i duhovno-islamskom bistrinom.
"Predsjednik Alija Izetbegović bio je po svojim političkim pogledima najbliži njemačkom kancelaru Konradu Adenaueru zato što su obojica bili antikomunisti i zato što su vjerovali da je moguće politiku oplemeniti vjerom i moralom", kaže Cerić.
Kao prvi postratni zapadnonjemački kancelar (1949.-1963.) Konrad Adenauer je bio suočen s ruševinama Drugog svjetskog rata i tražio je način kako da Njemačku izvede iz stanja očaja u stanje nade i napreka.
Na isti način, kao prvi postkomunistički predsjednik Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović (1992. -2000.) je bio suočen prvo s mentalnim slomom cijele jedne generacije a onda i s agresijom na njegov narod i zemlju sa strašnom posljedicom genocida.
Praveći komparaciju između Konrada Adenaura u postratnom oporavku Nijemaca i Njemačke koji se možda ne može mjeriti s uspjehom predsjednika Alije Izetbegovića u postgenocidnom oporavku Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, "ali se može kazati da uspjeh predsjednika Alije Izetbegovića nije ništa manji od uspjeha kancelara Konrada Adenauera ako se uzmu u obzir okolnosti i dostupnost sredstvima koja su bila na raspolaganju jednom u odnosu na drugoga".
"Spoznaja da nismo na razini poštovanja prema životu i djelu rahmetli Alije Izetbegovića je prvi znak da smo svjesni svoje odgovornosti pa time i mogućnosti da njegova moralna i politička misao zaživi i kod nas kao što živi u svijetu, koji je u tome prepoznao svijetlu tačku", kazao je u izjavi za Fenu predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, u povodu desetogodišnjice smrti Alije Izetbegovića.
