TEMA / Cijelo Sarajevo pokriveno radarima za prekoračenje brzine
"Fiksna kućišta su postavljena na sljedećim mjestima: (iz pravca Baščaršije prema Ilidži) Kampus UNSA, RTV dom, Stupska petlja, (iz pravca Ilidže prema Baščaršiji) Otoka, Ekonomska škola na Pofalićima. Zatim imamo još tri kućišta iz kojih radari, za razliku od navedenih mjesta, pokrivaju saobraćaj u oba smjera: Aerodromska cesta (kod Aerodroma), Binježevo i Malešići (autoput Sarajevo - Visoko). Radari su uvijek u kućištima na Aerodromskoj cesti u Binježevu i u Malešićima, dok u preostalih pet kućišta u gradu prema potrebi premještamo jedan radar, tako da se nikad ne zna u kojem je kućištu", kaže Klisara.
Radari postavljeni u fiksnim kućištima i mobilni radari fotografišu automobil i registruju njegovu brzinu te vrijeme i mjesto gdje je napravljen prekršaj, bilo da se radi o prekoračenju brzine ili prolasku na crveno svjetlo. Statistika pokazuje da je znatno manje prekršaja prolaska kroz crveno svjetlo ("samo" 52 u prošloj godini, dok je oko 80.000 puta registrovano prekoračenje brzine).
Osim brzine koja je najčešći uzrok saobraćajnih nesreća, tu su i preticanje, oduzimanje prava prvenstva, ali i nesreće u kojima stradaju pješaci. Pješaci su, prema riječima našeg sagovornika, najugroežniji u saobraćaju, ali osim vozača i oni u određenim situacijama snose makar dio krivice. Tako i pješaci plaćaju kazne za nepropisan prelazak ceste od 30 do 50 KM.
Vozači za prolazak na crveno svjetlo plaćaju između 100 i 300 KM, dok je prekoračenje brzine podijeljeno u tri kategorije pa su kazne u rasponima 40-50 KM, 100-300 i 400-1.000 KM. Naravno, vozači za teže prekršaje bivaju kažnjeni i jednim, odnosno dva kaznena boda. Ukoliko u toku jedne godine vozač skupi 15 kaznenih bodova, mora ponovo polagati vozački ispit.
"Imali smo i ekstremne slučajeve kada je riječ o prekoračenju brzine. U dva navrata je na Aerodromskoj cesti, gdje je ograničenje 60 km/h, registrovano drastično prekoračenje, jednom je vozilo projurilo brzinom od 144 km/h, a drugi put 156 km/h. U prvom slučaju prekršaj je počinjen u jedan sat ujutro, a u drugom u 21 sat navečer, što je dodatna otežavajuća okolnost. U oba navrata poslali smo zahtjev sudu da se vozači drastično kazne. Također, imali smo veliko prekoračenje brzine i kod RTV doma kada je vozač Golfa 3 velikom brzinom, najvjerovatnije (jer će to sud utvrditi), prošao kroz crveno i udario u kombi koji se uključivao u saobraćaj na tom mjestu. To je nesreća sa smrtnom posljedicom i u toku je sudski proces pa ne mogu govoriti o drugim detaljima", kaže naš sagovornik.
Uz prekoračenja brzine veliki problem su i višestruki prekršioci saobraćajnih propisa, kojih u Sarajevu ima između 15 i 20. To su ljudi koji imaju stotinu i više prekršaja, a dodatni problem u ovoj situaciji je zakonska regulativa.
"Porezna uprava FBiH proglasila se nenadležnom kada je u pitanju prinudna naplata kazni koje ne izriču oni sami. Stoga smo pokrenuli inicijativu da se to promijeni u Zakonu, kako bi oni bili nadležni u slučajevima kad policija izriče kazne. Također, kao problem smo istakli i kažnjavanje višestrukih prekršilaca saobraćajnih propisa koji nemaju ni kuću, ni vozilo, ni vozačku dozvolu. Ono što policija trenutno može jeste oduzeti vozilo, nakon čega sud odlučuje hoće li ono biti vraćeno vlasniku ili će biti trajno oduzeto i prodano na licitaciji. Znam za tri slučaja kada su automobili trajno oduzeti odlukom suda. Od 2009. godine oduzeli smo 10 automobila, a u ovoj godini oduzeli smo tri motora i o njima će također odlučivati sud", ističe Klisara.
Istakao je naš sagovornik još jedan problem, koji je u posljednje vrijeme sve više prisutan.
"Imamo situaciju da je na ulicama sve više neregistrovanih vozila. Vjerovatno zbog ekonomske krize ljudi odlučuju da prolongiraju registraciju auta vodeći se logikom da im je bolje platiti eventualnu kaznu od 100 KM ako ih zaustavi policija, nego da odjednom plate registraciju 500 KM. Stoga smo inicirali da se u Zakonu poveća kazna u slučajevima isteka registracije i da ona bude u okviru prosjeka jedne registracije, tako da spriječimo ovu pojavu", kazao je naš sagovornik.
Željko Klisara navodi da se, radeći na smanjenju broja saobraćajnih nesreća, ozbiljno mora pristupiti rješavanju pristunih problema što su loše saobraćajnice, tehnička (ne)ispravnost i starost vozila te obuka vozača. Navodi da je obuka vozača praktično bez ozbiljnog nadzora još od 2007. godine kada je ona iz policijske prešla u nadležnost ministarstava obrazovanja.
"Itekako se može kontrolisati rad ljudi koji kandidate za polaganje vozačkog ispita poučavaju teoriji, a također se mogu i trebaju kontrolisati i instruktori. Matematički je vrlo lako utvrditi koliko ljudi neko može obučiti u toku jednog dana, a često tu imamo prekoračenja", kaže Klisara.
