Policija je od početka radila naporno, pregledavala rijeku pored Ljubuškog, okolinu mjesta na kojem je tijelo pronađeno, pregledavala sate i sate snimki s nadzornih kamera, ali rezultat je jednostavno izostao. Građani se s pravom pitaju, ako nema motiva, ali ni ubice, da li je i njihova sigurnost dodatno ugrožena.
Posebna priča je Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona koje rukovodi istragom. Tužioci su na početku bili neobično otvoreni prema medijima, da bi se nakon desetak dana zatvorili od javnosti "zbog pogrešnih interpretacija, te zlouporabe neformalnih razgovora od strane pojedinih medijskih kuća" i proglasili silenzio stampa.
Kao da se ne radi o ozbiljnoj instituciji pravne države koja treba da riješi još jedno misteriozno ubistvo u našoj zemlji.
Zanimljivo je da su tužioci iz ZHK u toj posljednjoj medijskoj objavi slučaj okarakterisali kao "pronalazak mrtvog tijela Lane Bijedić". Možda je slučajno, ali se s pravom postavlja pitanje – gdje je nestalo ubistvo. I zar nisu baš oni utvrdili i kazali da je djevojka ubijena udarcima u glavu, davljena, bačena u vodu...
U slučaju Lane Bijedić jasno je malo toga. Djevojka je prije dvije sedmice izašla iz svog stana u Mostaru, kazala majci da ide popiti kafu s prijateljicom, ali se zaputila u Čapljinu. Tamo je došla autobusom te neobjašnjivo pješačila skoro osam kilometara što su zabilježile nadzorne kamere.
Šta se desilo od kružnog toka kod Zvirovića, gdje je kažu posljednji put viđena, do mjesta gdje ju je mrtvu pronašao ribar, niko sa sigurnošću ne zna.