Šta je pokazao dosadašnji postupak o ubistvu Mehmeda Ramića i kakvu presudu možemo očekivati?
Za ubistvo Ramića optuženi su Amel Jašarević kojem se na teret stavlja krivično djelo "Ubistvo", dok su Edvin Imamović i Igor Zuko optuženi za pomoć počinitelju poslije učinjenog krivičnog djela.
No, za ubistvo se još sumnjiči i Adel Kabaš Dasta koji je, međutim, nedostupan bh. pravosuđu i za njim je raspisana Interpolova potjernica. On je iz Bosne i Hercegovine pobjegao odmah po izvršenom ubistvu i od tada se njemu gubi svaki trag.
Tokom iznošenja završnih riječi, tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo Jasminka Knežević kazala je kako je tužilaštvo uspjelo dokazati sve ono što je i u optužnici navedeno. A, podsjetit ćemo, tužilaštvo je optužnicu mijenjalo čak dva puta što je rijedak slučaj.
Dokazano da je Kabaš učestvovao u ubistvu Ramića
Osim toga, predmet protiv Kabaša otvoren je zasebno, a tužilaštvo je uspjelo dokazati navode da je i on direktno umiješan u Ramićevo ubistvo.
Naime, Kabaš je i ranije tretiran u pravosudnim djelima, međutim nije bilo moguće doći do njegovog DNK kako bi se uporedio sa onim otiscima koji su nađeni na mjestu ubistva Ramića. Tužilaštvo KS je otkrilo da on postoji u evidencijama u pravosudnim organima Austrije te su se tako obratili ministarstvu Austrije da im dostave uzorke.
Svjedokinja-tumač koja je danas trebala dati iskaz, ali nije te je Tužilaštvo KS pristupilo iznošenju dokaza i bez njenog svjedočenja, prevela je uzorke sa njemačkog na bosanski jezik, a koji se odnose na uzorke DNK Adela Kabaša. Tužiteljica Jasminka Knežević je potvrdila da je došlo do podudaranja otisaka prstiju uz automobila iz kojeg je pucano u Ramića (u kojem su se nalazili Kabaš i drugooptuženi Imamović) sa uzorcima iz Austrije.
Navodi o priznanju krivice i sporazum sa optuženima
Ono što je tokom samog dokaznog postupka privlačilo pažnju jesu česta isključenja javnosti sa ročišta kada niti mediji, niti oštećena strana, nisu mogli prisustvovati glavnim pretresima i svjedočenja te iznošenjem određenih dokaza.
Osim toga, kako je to sutkinja Indira Jahić i sama kazala na jednom od ročišta, tužilaštvo je presporo iznosilo dokaze i sam proces se odužio. Također, bilo je perioda kada po mjesec-dva nije održan ni jedan glavni pretres što je umnogome usporavalo tok suđenja.
Međutim, ono što je posebno obilježilo ovaj sudski predmet jesu navodi da tužilaštvo pregovora sa optuženima o sklapanju sporazuma o priznanju krivice. To je izazvalo bijes, ali i razočarenje kod porodice ubijenog Mehmeda Ramića i ne samo kod njegovih prijatelja i poznanika, već i kod obične javnosti jer se na taj način gubi sami značaj i svrha sudskog postupka.
Jer, zbog čega se onda uopšte i provodi istraga, zbog čega se prikupljaju dokazi i iznose svjedočenja svjedoka ako je najlakše sklopiti sporazum sa optuženima i okončati predmet?
Međutim, ove navode je tužilaštvo negiralo i postupak je nastavljen. Ipak, uz određene izmjene optužnice i to u dva navrata.
Prvobitnom optužnicom, trojici se sudilo za ubistvo sa kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Novom, izmijenjenom optužnicom, njima se sudi prema članu 166 stavu 1 koji glasi "Ko drugoga usmrti, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina."
Dakle, ono što se moglo zaključiti iz dosadašnjeg postupka jeste da se, donekle, pogodovalo optuženima te da su se tražile određene olakšice čemu ide u prilog upravo i ta izmjena optužnice.
Sve u svemu, ostala je još završna riječ suda, odnosno prvostepena presuda i tek onda će se moći finalno reći kakav je postupak vođen i da li je pravda zadovoljena.
Trener Željezničara prezadovoljan nakon Širokog, najavio i slobodan dan za igrače
