U protekle tri godine samo u KS prijavljeno čak 111 bježanja maloljetnika od kuće
Pojava da djeca u fazi adolescencije bježe od kuće i odaju se skitnji i prosjačenju ili na kraći period postanu beskućnici česta je pojava u svim društvima pa tako i u bosanskohercegovačkom.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) u vremenskom periodu od 2013. do 2015. godine policijskim upravama na nivou Kantona Sarajevo prijavljeno je ukupno 111 nestanaka maloljetnih osoba.
U toku 2013. godine, kod nadležnih policijskih organa prijavljen je nestanak 47 maloljetnih osoba, dok je u 2014. godini taj broj iznosio 53.
Iz MUP-a KS kazali su da je u prva tri mjeseca 2015. godine kod nadležnih organa na području Kantona Sarajevo prijavljen nestanak 11 maloljetnih osoba, te da je u protekle tri godine nestanak pojedinih osoba prijavljen više puta, odnosno da su se isti maloljetnici u više navrata udaljavali od kuće.
Profesorica na odsjeku za socijalni rad na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Milanka Miković kazala je za Klix.ba da je za mnoge maloljetnike karakteristično da se poslije određenog vremena vraćaju porodici i da ponekad ponovo napuštaju domove na duži ili kraći period.
"Razlozi zbog kojih djeca bježe od kuće su različiti, ali uvijek je u pitanju skup razloga koji su povezani sa subjektivno psihološkim karakteristikama i osobinama svakog djeteta u rizičnom periodu adolescencije. Na druge strane tu su također faktori uže i šire socijalne sredine na prvom mjestu porodice, a zatim utjecaj vršnjaka, idola, radoznalosti, nagovaranja starijih osoba koje se društveno neprihvatljivo ponašaju, loš uspjeh u školi, strah od kazne roditelja i slično“, rekla je Miković.
Istraživanja koja se nažalost ne sprovode u BiH govore da se manji broj maloljetnika ne vraća kući, a Miković smatra da u kontekstu pravnog sistema BiH u tim situacijom dolazimo do apsurda.
"Dijete mlađe od 15 godina po našem zakonu ne može zasnovati radni odnos i biti u radnom odnosu. Ako takvo dijete nema sredstava za života onda se počinje ponašati društveno neprihvatljivo na različite načine, čak to ide do prosjačenja, prostitucije, beskućništva, preprodaje droge i činjenja drugih krivičnih dijela jer dijete pokušava opstati na taj način“, pojasnila je Miković.
Na ponašanje djece utječe društvo i društveni odnosi, a ako uzmemo u obzir da najveći broj porodica u BiH živi u siromaštvu onda je jasno da socioekonomski faktori nemaju pozitivan utjecaj na maloljetnike.
"Nije se teško složiti da je danas veliki broj porodica u BiH, iako smatram da bh. porodice u cjelini jako vole djecu i brine o njemu, opterećen različitim, posebno socioekonomskim problemima. Mnoge porodice ne mogu pružiti djeci sve ono što bi trebalo pa čak ni dovoljno ljubavi, razumijevanja i bliskosti upravo zbog opterećenosti načinom preživljavanja. Jedan broj djece to ne može shvatiti i prihvati pa nalazi izlaz u bijegu od kuće“, kazala je Miković.
Miković smatra da je pozitivno što je uvijek broj takvih maloljetnika, bez obzira što podaci zvuče drastično, zanemariv u odnosu na ukupan broj djece koja se ponašaju društveno prihvatljivo.
