Ovom presudom gotovo je u potpunosti potvrđena prvostepena presuda izrečena u ovom predmetu, sa izuzetkom sankcije koja je izrečena Milenku Lakiću.
Naime, Zijad Turković je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 40 godina, dok je Milenko Lakić dobio je za pet godina manju kaznu u odnosu na prvostepeni postupak pa mu je tako dosuđeno 35 godina zatvora. Fadilu Aljoviću potvrđena je prvostepena kazna u trajanju od pet godina zatvora, kao i Saši Stjepanoviću od 12 godina, te Muameru Zahitoviću jedinstvena kazna od tri godine zatvora.
Današnjem izricanju presude prvooptuženi u ovom predmetu Zijad Turković nije prisustvovao.
Senadin Begtašević, predsjedavajući Vijeća, prije samog izricanja kazne u ovom slučaju proglasio je optužene Zijada Turkovića, Sašu Stjepanovića, Milenka Lakića i Fadila Aljovića krivima što su postali dio kriminalne organizacije koja je djelovala tako što je organizovala, pripremala i izvršavala krivična djela koja su izazvala strah i nesigurnost među građanima čije posljedice prelaze međunarodne granice naše zemlje.
Glavni organizator, ustanovio je Sud, bio je Zijad Turković koji je u okviru ove organizacije donosio odluke o djelima, kao i radnjama potrebnim za izvršenje djela, te je odlučivao i o raspodjeli stečene protivpravne imovinske koristi. Kao organizovana kriminalna grupa djelovali su od 2005. do 2010. godine.
U BMW-u prevozili desetine kilograma droge
Tako je Zijad oglašen krivim za međunarodnu trgovinu drogom, odnosno heroinom i kokainom visoke čistoće, koju je započeo nakon što je u zatvoru upoznao Isljama Kalendera, svjedoka pokajnika u ovom slučaju.
Sa njim je dogovorio pokretanje posla uz pomoć uspostavljanja kontakta sa njegovim saradnicima van zatvora. Tako je Turković organizovao i Kalenderov izlazak iz zatvora na navodna liječenja, a kako bi učestvovao u pakovanju, miješanju i trgovini drogom koju je distribuirao Saša Stjepanović u svom automobilu BMW koji je imao poseban spremnik za transport droge u koji je moglo stati i do 19 kilograma ove materije.
Proglašen je Turković krivim i za pljačku 2,5 miliona KM ABD Banke sa sarajevskog aerodroma kada je cijelu operaciju, koju su provele četiri osobe maskirane u službenike SIPA-e, kontrolirao iz restorana na zgradi Avaza u Nedžarićima, a kako bi sebi osigurao alibi. No, nakon što je posao obavljen, Turković je posjetio razbojnike u stanovima koji su unajmljeni kako bi se sklonili nakon pljačke i sa njima raspodijelio plijen.
Također, Turković i Muamer Zahitović su proglašeni krivim za iznudu dionica Fabrike čarapa Ključ, a pošto su Nijaza Zulića iz ove fabrike uz prijetnju pištoljem prislili da izvrši prenos 16 posto dionica na ime Zijada Turkovića, a potom je Zijad Turković te iste dionice prodao Muameru Zahitoviću za 250.000 KM.
Neuspjela ubistva Keljmendija i Kurbegovića
Osuđeni su Turković i drugi i za pokušaje ubistva Anesa Kurbegovića te Nasera i Elvisa Keljmendija, koja nisu uspjeli izvršiti. Naime, pokojni Rajko Milovanović koji je također bio dio ove kriminalne grupe, nije uspio ubiti Kurbegovića jer je ispalivši projektil iz zolje promašio njegov stan te zapravo pogodio kuću Enise Berbo. Na sreću, povrijeđenih nije bilo.
Iako je u nekoliko navrata pripremao bombaški napad na Nasera Keljmendija i njegovog sina, Turkoviću njihovo ubistvo nije pošlo za rukom.
Pet monstruoznih likvidacija
No, dokazano je ovoj grupi brutalno ubistvo Midhata Mekića i njegove trudne supruge Lusije Salas Cortez, koji su izrešetani sa 17 hitaca u vlastitoj kući. Turković je sa fantomkom preko lica, naoružan "heklerom", ušao u Mekićevu sobu na spratu kuće. Kada je ušao, prema Kalenderovom svjedočenju, Turković je podigao fantomku da bi ga Mekić vidio. Mekić, vidjevši Turkovića, nasrnuo je na njega "kao životinja" te mu je trebalo više hitaca da ga ubije. Motiv ubistva bili su dugovi za drogu koje je Mekić potraživao od Turkovića.
Također je Turkoviću dokazano i ubistvo Vernera Ajdarija i Marija Tolića koje je hladnokrvno ubio Milenko Lakić ispalivši im po hitac u glavu te nekoliko u grudni koš.
Lakiću je dokazano i ubistvo Rajka Milovanovića koji je bio sastavni dio ove zločinačke organizacije. Podsjećamo, Lakić je Milovanovića nagovorio da pored rijeke u blizini Bijeljine iskopa jednu raku za nove žrtve ove organizacije koje će tu pokopati. No, nije Rajko ni slutio šta mu se sprema. Tako je, nakon što je po nalogu Lakića iskopao raku, na kraju završio u njoj i to pošto mu je Lakić ispalio metak u potiljak.
Tužilaštvo dokazalo krivnju van svake sumnje
"Vijeće smatra da je Tužilaštvo dokazalo krivnju optuženih van svake razumne sumnje“, kazao je sudija Begtašević.
Istakao je kako je Vijeće poklonilo vjeru iskazima svjedoka pa i pokajnika koji su decidno opisali načine izvršenja krivičnih djela i ukazali na mjesta ukopa žrtava.
"Vijeće je cijenilo njihove iskaze, ali i mnogobrojne materijalne dokaze koji su ih potkrijepili", pojasnio je Begtašević.
Na koncu, istakao je kako Vijeće smatra da će izrečene kazne postići svrhu kažnjavanja. Optuženima koji su u pritvoru ova mjera je produžena sve do njihovog slanja na odsluženje kazne.
"Ovo je fer i nezavisan postupak. Sudska presuda odogovor je društva na zlo. Za cilj ima uspostaviti narušeni mir i pravnu sigurnost naročito za žrtvu i one koji iza žrtve ostaju“, kazao je Begtašević nakon izricanja presude.
U okviru ovoga predmeta ranije su krivnje oslobođeni Nijaz Zuban i Hilmija Mašović, a njihova oslobađajuća presuda potvrđena je i u drugostepenom postupku.
