Amra Šabić-El-Rayess o svom putu od Bihaća do New Yorka: Želim motivirati mlade u BiH
Kako nam je na početku razgovora kazala Šabić-El-Rayess, nijedna promjena sredine nije jednostavna, pogotovo kada ste daleko od porodice i rodnog grada. Međutim, kako je dodala, već u ratu je naučila da se mora prilagoditi svemu što život nosi.
"Tokom rata sam učestvovala na takmičenjima iz fizike i matematike koja su me plasirala na tadašnju listu 10 najboljih studenata u BiH na osnovu čega je ratno Predsjedništvo BiH odlučilo izdati mi jedan od prvih pasoša BiH, a osim toga, dobila sam i stipendiju za studij vani, koju mi je donirao Egipat. Međutim, ona nikada nije stigla do mene jer je pretpostavljam neko drugi, vjerovatno povezan tada politički ili diplomatski, na moju stipendiju umjesto mene tada otišao vani. Ostala sam do kraja rata u okruženom Bihaću i u januaru 1996. godine sama sam se izborila za stipendiju i došla na studij u SAD. Uvijek učim i svoj posao radim s ljubavlju i poštovanjem. Zbog toga većina u Americi kao i bilo gdje u svijetu pozitivno gleda na nekoga s takvim radnim navikama pa mi nije trebalo puno vremena da se prilagodim iako početak u novoj sredini nikada nije jednostavan", kazala nam je Šabić-El-Rayess.
Aktivna od akademske do političke sfere
Kako nam je ispričala, njen život je od prvog dana u SAD-u definisan velikim radom, jer je samo na sebe i mogla računati.
"Po završetku studija na Brown Univerzitetu dobila sam ponude da radim za razne investicione banke, ali sam se odlučila za Goldman Sachs gdje sam radila na projektima poput osnivanja Verizon Wireless-a, danas jedne od najvećih telekomunikacijskih kompanija u SAD-u. Samo taj jedan projekt bio je vrijedan 14 milijardi dolara tako da nije bilo prostora ni za male greške. To je bio početak moje karijere u SAD-u koja se godinama proširila na mnoge druge domene i sada uključuje mjesto profesorice na Columbia Univerzitetu koje smatram izuzetno značajnim jer su moji studenti mladi i uspješni ljudi iz cijelog svijeta", navela je Šabić-El-Rayess.
Kako je istakla, ambicioznost i odlučnost su generalno definisale njen odnos prema životu, a osim prirodnih nauka, trenirala je odbojku, ali oduvijek veliku pažnju posvećivala pisanju koje je njena velika ljubav.
"Uvijek sam imala tendenciju puno raditi, i kao dijete, da se bavim mnogim aktivnostima. Moja mama, koja je prosvjetni radnik mi je uvijek davala slobodu da se uključim u sve aktivnosti koje su me interesovale. Pisala sam pjesme u toku rata kao i apele za udruženje žena muslimanki u Bihaću u želji da svijet reaguje na genocid i masovna silovanja Bošnjakinja u ratu. Po tom istom principu i danas funkcionišem i bavim se mnogim aktivnostima, ali sada djelujem na globalnoj sceni. Strateški savjetujem privatne kompanije, aktivno lobiram za mir i opstanak BiH u svom privatnom aranžmanu, gradim kontakte i projekte s kolegama širom svijeta i obrazujem nove generacije na Columbia Univerzitetu. Dakle, aktivna sam od akademije do poslovnih i političkih domena", navela je naša sagovornica.
Knjiga koja govori o ratnim dešavanjima
Upravo je ljubav prema pisanju, ali i želju da se zna više o ratu u BiH, genocidu i mnogim strahotama, pretočila u knjigu "Mačka kojoj nikad nisam dala ime: Istinita priča o ljubavi, ratu i preživljavanju". U njoj se govori upravo o ratnim dešavanjima, a očekuje se da bude objavljena u septembru ove godine.
"Knjiga je istinita priča o mom životu u toku rata u Bihaću i prati moj životni put do samog dolaska u SAD, ali je knjiga također i mnogo više od lične priče jer se tematika uništene države i genocida nad Bošnjacima prožimaju kroz cijelu knjigu. Knjiga je naravno puna simbolike i pored toga što je relevantna za našu kolektivnu priču o BiH, također nosi u sebi mnoge paralele sa svim što se danas u svijetu dešava, od rasizma u SAD-u do kontinuirane diskriminacije nad muslimana širom svijeta", pojasnila je.
Knjigu nije bilo lako napisati, ali kada je prije nekoliko godina počela s tim, shvatila je da zapravo mora nešto poduzeti kako bi se mlađe generacije upravo obrazovale na temu mržnje i diskriminacije.
"Kroz rad s mojim studentima na Columbia Univerzitetu davno sam shvatila da je najefektivnije pedagoški obraditi teške teme kroz emotivne priče i primjere. Ponekad se previše fokusiramo na statističke analize i podatke, a ja to govorim kao neko kome je Columbia ponudila posao odmah nakon završenog doktorata upravo da dizajniram i predajem ispite u polju statistike. Znači vrlo dobro sam svjesna značajnosti statističkih analiza u svim poljima, ali sam također svjesna da je potrebno motivisati studente kroz emotivne priče jer ako se mladi ljudi motivišu onda postaju i radoznali i angažiraju se neovisno i često uče i u svoje slobodno vrijeme. Bez lične motivacije vrlo malo se može postići i promijeniti u kontekstu obrazovanja. Nadam se da će moj rad na ovaj način postati i jedan izvor motivacije mladima širom svijeta da nauče više o genocidu nad Bošnjacima, da se suprotstave svim oblicima mržnje i pronađu način da uspiju u životu jer ako sam mogla to ja nakon svega što smo doživjeli u Bihaću, to mogu i oni", naglasila je Šabić-El-Rayess.
Malo Amerikanaca zna o genocidu u BiH
Samim time, ugledna profesorica nam je kazala da je željela postići da njena priča ne bude shvaćena samo kao obrazovni materijal o genocidu nad Bošnjacima već da postane globalni primjer u školama širom svijeta koji ukazuje na problem diskriminacije, rasizma i islamofobije koji su danas prisutni u mnogim društvima.
"Naravno, SAD kao vodeća sila koja utječe na sudbine mnogih država je ključna u tom obrazovnom procesu. Mladi koji su danas u srednjoškolskim američkim klupama ili na mojim časovima na Columbia Univerzitetu će jednog dana biti vodeći ljudi u SAD-u. Dakle, obrazovati mlade u Americi o genocidu nad Bošnjacima je neophodno za naš opstanak, a ja upravo na tome radim. Iako vrlo mali broj mladih ljudi u SAD-u danas zna kakav je gnusan genocid počinjen nad Bošnjacima u cilju izgradnje Velike Srbije, sad će za mnoge on služiti kao primjer zločina nad čovječanstvom kojeg moramo u budućnosti prevenirati. Želim napomenuti da lično ne želim ono što se desilo meni kao Bošnjakinji, da se ikada ponovi bilo kom narodu, grupi ljudi pa ni onima koji su me skoro četiri godine bombardovali, ubijali i držali odsječenu od ostatka svijeta samo zato što sam muslimanka", istakla je.
Zbog njenog načina i teme edukacija, nailazila je, kako kaže na brojne neugodnosti i neprihvatanja, ali postoje i oni ljudi koji podržavaju njen rad.
"Osim te ogromne podrške, postoji i mali broj onih koji se javljaju s jako ružnim, nekulturnim i uvredljivim porukama. Jedan broj su ekstremisti koji me napadaju što govorim istinu o genocidu nad Bošnjacima i koji me mrze jer sam muslimanka. Također, kao uspješna žena dobijam i poruku od onih kojima smetaju uspješne žene, ali na mene to ne utječe. Meni je zapravo takvih ljudi žao jer znam da njihova mržnja i ljubomora dolaze iz ličnog nezadovoljstva i moje je mišljenje da su takve negativne osobe same sebi najveća prepreka u životu. Svjesna sam da postoje oni kojima smeta moj uspjeh i glas koji doprinosi opstanku BiH jer jednog dana i kada mene ne bude, iza mene ostaje sve što sam već i što tek planiram odraditi, napisati i objaviti", dodala je.
Rezultati izbora u SAD-u će biti neizvjesni do zadnjeg trenutka
Šabić-El-Rayess je kazala da odnos BiH prema dijaspori nije na zavidnom nivou te da postoji mnogo neiskorištenog prostora za saradnju.
"Moja saradnja sa BiH diplomatijom je nepostojeća osim nedavno neprimjerenog komentara jednog od diplomata u SAD-u na koji sam reagovala sa otvorenim pismom Ministarstvu vanjskih poslova BiH u kojem sam tražila da zaposle sposobne ljude iz BiH ili bh. dijaspore koji bi stručno vodili našu diplomatiju. Da budem jasna, apsolutno me ne interesuje bilo kakav diplomatski angažman u ime BiH, ali znam da su mnogi drugi i sposobni i zainteresirani za takav doprinos BiH, ali ne mogu doći do adekvatnih pozicija. Nažalost, naša politička struktura je puna korupcije i u diplomatiji su ljudi koji nisu došli na pozicije zaslugom ili sposobnošću. Naravno uvijek ima izuzetaka, ali lično još nisam naišla na njih. One koje poznajem kao i njihov rad, njima ne bi dala ni najnižu prolaznu ocjenu. Žao mi je zbog toga, ali to je realnost BiH koju samo naš narod kolektivno može promijeniti. Ista situacija je i sa saradnjom BiH i SAD-a. Uglavnom se sve pozitivne inicijative svode na privatne angažmane nas pojedinaca", naglasila je.
Jedan od glavnih problema u BiH je i masovni odlazak mladih ljudi, a naša sagovornica se upravo osvrnula i na to pitanje.
"Dok god budućnost BiH bude ovisila o političarima kojima je od koristi etnička mržnja i podjela bh. naroda, jer na taj način lakše mogu opstati na vlasti i dalje puniti svoje džepove, neće biti ekonomskog prosperiteta u BiH. Pametni i perspektivni mladi ljudi će nastaviti odlaziti pod takvim okolnostima. Imamo fantastičan ljudski potencijal jer vam ne treba bolji primjer od naše dijaspore koja je jako uspješna u inostranstvu što znači da su naši ljudi i voljni i sposobni raditi, ali nažalost u BiH bez ličnih veza nema perspektive za mnoge", poručila je Šabić-El-Rayess.
Također, borba za političke pozicije je aktuelna i u SAD-u, možda više nego ikada, s obzirom na to da će se u novembru odlučiti ko će biti na njenom čelu. Prema mišljenju naše sagovornice, to će biti neizvjesno do posljednjeg trenutka.
"Situacija u SAD-u će biti neizvjesna do samih izbora jer se puno toga još može desiti do novembra. Amerikanci mogu promijeniti svoje mišljenje u posljednjem trenutku, ovisno od onoga šta se bude zbivalo politički, sigurnosno i ekonomski. Iako su mnogi uvjereni da će Biden pobijediti, mislim da će u novembru vjerovatno doći do većih nemira te da njegova pobjeda i dalje ostaje neizvjesna. S obzirom na sve što se desilo 2016-te, vrlo je vjerovatno da sadašnji predsjednik Donald Trump ostane na vlasti što znači da nekih većih promjena neće biti. Mislim da BiH mora biti pripremljena za obje političke opcije", zaključila je na kraju razgovora Šabić-El-Rayess.